"Razmislila sam" rekla je Lija vrativši se nakon par sati.
Vani se već polako spuštao sumrak. Bijeloj je bilo dosadno.
"Ah , napokon si se pojavila. Da te čujem. Čekam te dva sata, što si tako pametno imala za razmišljati?"
"Da imala sam. Morala sam si sve postaviti u glavi. Evo ovako :ako ti dam sadnicu palme ona vrijedi više nego puževa kućica na primjer. Onda mi za sadnicu palme moraš još osim što ćeš mi obećati da nećeš nikome reći za brlog, a odlučila sam ti vjerovati za Kodeks Časti , napraviti nešto što tražim od tebe. Rogove nemam. Puževu kućicu imam. "
"Lukava je lija lukava" pomislila je Bijela "Moram paziti što pričam".
"Pih. Ucjenjuješ me. " pokušala je biti oštra Bijela.
"Kako hoćeš. Ne bi ti čekala toliko dugo da ti ne treba ta sadnica palme"
"A kako sada imaš a rekla si da ti je brlog prazan?" pokušala je dobiti na vremenu Bijela. Nije očekivala da bi Lija mogla imati sadnicu palme.
"Našla sam slučajno. Sve sam očistila ali u jednom kutu eto zaboravila sam počistiti brlog"
"Što ti laaažešš Lijo" ljutila se Bijela
"Ne lažem. Uostalom kako hoćeš. Ako hoćeš hoćeš ako nećeš nećeš. Već si mi dosadila a i kolačići su se osušili. Ali imaš me u šaci jer znaš gdje je moj brlog. I zato ti moram platiti šutnju kako si rekla. Plaćam ti šutnju sadnicom palme. To si htjela, to ćeš dobiti i što sad opet ne štima?" sumnjičavo je rekla Lija.
"U redu" odlučila je Bijela "Da čujem što hoćeš."
"Hoću crveni kišobran!"
"Mooolim?" skoro se zagrcnula Ponedjeljak Vila "Hoćeš crveni kišobran?"
"Da"
"Oprosti lisice ali tebi nisu sve kockice na broju. Tko je ikada vidio da lisice nose kišobrane? I to crvene kišobrane."
"Ništa ti neznaš" počela se ljutiti lisica "Trebaš vidjeti Medu Starog kako se šepuri sa coca-cola suncobranom. Pih. Suncobran. A rekao je da će iduće godine staviti tendu pred brlog. Da mu ne bude vruće. A trebaš vidjeti i Vuka Feliksa kako hoda okolo sa japanskim suncobranom. Japanski!!! To mu je donijela teta iz Japana. Primitivci obični. Oni će se šepuriti a Lija da nema!"
"Oho, ti si tašta" pomislila je Bijela
"Ja neću da se zna gdje mi je brlog. Ja nisam glupa kako su oni glupi. Primitivci. Zato nemam tendu. Ali hoću veliki crveni kišobran. Onda ću se prošetati ispred brloga Mede Starog. I ispred brloga Vuka Feliksa. Neka vide da i Lija ima!!"
"Dobro. Imati ćeš kišobran. Ali on vrijedi više od sadnice palme. Ako ima futrolu a ima onda vrijedi više. Hoću i puževu kućicu" iskoristila je trenutak Bijela.
"Što će ti kućica? Rekla si da ju hoćeš samo vidjeti a da ti ne treba? Ja ću ti ju pokazati ali nedam ti kućicu"
"Onda kišobran bez futrole. Kako hoćeš." Smireno je rekla Ponedjeljak Vila. Riskirala je i išla je na sve ili ništa.
"Dobro. Ti donesi kišobran. I futrolu. Ako mi se sviđa futrola dobiti ćeš kućicu za futrolu, dobiti ćeš sadnicu palme za kišobran.I nećeš nikome reći gdje je moj brlog".
Kraj
Eto tako se završava priča o Malom Pužu i o Sedam Vila.
Sutradan je Bijela donijela veliki crveni kišobran. Sa futrolom.
Lija joj je dala kućicu i sadnicu palme koja je već bila jako trula. Lija je mislila da je dobro trgovala i da je prevarila Bijelu. Trula sadnica i bezvezna kućica za kišobran sa futrolom!
Ionako nije znala što bi sa tom glupom kućicom. Kad je trgovala sa Malim Pužem mislila je njegovu kućicu zamijeniti za plastičnu vrećicu. Onu koju je vidjela kod Lasice Mie. Ali lasica se poslije predomislila. Nije više htjela puževu kućicu jer je u međuvremenu našla namjenu plastičnoj vrećici. Tako je Liji kućica samo smetala. Nije znala što bi s njom.
Sadnicu je mislila ionako baciti jer je već počela smrdjeti.
Mali je Puž bio ponovo sretan.
Vile su se vratile na Srednju Livadu. Tu i tamo ponekad , neka od njih krene na put u posjete Malom Pužu. Pa ostane s njim dan dva.
A Mali Puž svakoga ponedjeljka izađe van na cestu. Pogleda u nebo i ako je nebo čisto i vidi se Mjesec kaže mu : "Hvala ti Mjeseče , ti si spasio moj život". Zatim u sebi pošalje pozdrav svim Vilama i zahvali se i njima.
Zato, ako navečer hodajući cestom ugledate puža, pogledajte prvo u nebo. Ako se na nebu vidi Mjesec nasmiješite se i ostavite puža na miru.
Sada znate što radi. Zahvaljuje se Mjesecu.
Poštujte to.
Vi samo krenite dalje. Nikada ne znate kada će doći Vaš dan i Vaše vrijeme da se zahvalite nekoj od planeta. A doći će. Jednom. I tada ćete htjeti biti sami i u tišini.
Isto kao što i Mali Puž to hoće.
Epilog
Ponekad, u podne, ljeti, na brijegu se vidi kako prolazi nešto crveno. Ljudi u nizini već ne znaju što bi o tome mislili. Zvali su i policiju. Zvali su i specijalce. Pomišljali su da su došli svemirci. No kako to crveno prolazi samo ljeti, to zbunjeni i prestrašeni kakvi jesu ljeti, tokom ostatka godine zaborave na Pojavu. Pa se smire. Ljeti počinje ponovo. Onda se sjete pa zovu policiju.
I tako se to ponavlja već par godina.
Post je objavljen 14.01.2009. u 11:50 sati.