Prvo sam mislio ... osvrtati se na tu emisiju, pa onda ... možda ne ... a, u biti, ... zašto ne?
Ono što mi je super je ... ideja.
Da li zbog godina, nostalgije, ... ili, ipak, kvalitete pjesama ... veseli me taj povratak u prošlost.
Ideja?
Hm ... pa od toga se uvijek kreće, zar ne?
E sad ... realizacija je ... nešto drugo.
Voditeljski par se treba uhodati.
Jer ... o njima ovisi hoće li gosti biti uštogljeni (kao što jesu do sada) ili ne.
To je jedno.
Drugo ... pustite ljude da pričaju. Ovako ... a zašto ste ih i zvali kad i pitate i odgovarate?
I sad, ono, meni bliže.
Uvijek se nekog pjevača voli ili ne voli ... ili ... najgore ... ne zamjećuje (to je drugo ime za katastrofu).
Onaj tko je meni bio najbolji je ... Žak.
Naime, jedan je od rijetkih današnjih pjevača/ica, koji ne koristi uvijek vokalize.
Ako nema vokaliza ... nisi pjevač/ica i ne znaš pjevati.
Sad je to obvezatno u svakoj glazbi.
Od Opere do ... ulice.
Žak je gospodina Robića skinuo i dodao svoj „obol“ nenametljivo i s ukusom - manirom znalca i "fakera".
Odmah uz Žaka - Đani Stipaničev. Lako, elegantno, sa dinamikom. Gušt ga je slušati.
Poštujem znalce, znanje, ali i ... one koji to znaju pokazati.
Puno ih je koji su vječni potencijali i talenti bili ... i jesu ... i ostali ... i ostali ... i ostali ... i zaostali.
Da bih bio oduševljen emisijom ... kao „retro“-ljubitelj ... ima još mjesta.
Post je objavljen 14.01.2009. u 01:46 sati.