U mome gradu postoji priča o obitelji od prije dvadesetak godina. Otac majka i dva sina. oni su bili već veliki dečki kad je njihovog oca optužila tajnica u njegovom tadašnjem poduzeću da joj je napravio dijete. Znate kako je mali grad, ona zgodna on utjecajan i markantan. svi su vjerovali kako to i nije tako nemoguće. Njegova žena je vrištala od boli i poniženja prijetila kako će se rastati i sve će mu uzeti ....ono...klasika. On se zbunjeno branio da nije i nije. Odluči se podvrći testu očinstva. Odlučan da dokaže svoju nevinost u tom slučaju. Liječnici mu daju spermu na analizu i utvrde da je oduvijek bio neplodan!
To je strašno saznanje razorilo njihov brak . On je i dalje ta dva dečka držao svojim sinovima, a oni ga zvali ocem ali on više nije VJEROVAO sad je ZNAO. Vjerojatno je poželio tisuću puta da nije saznao ali mu je istina izliječila iluziju. Sad više nije volio te momke zato što su njegovi sinovi , nego zato što ih je odhranio i iskreno volio jer su bili dobri ljudi koje je on odgojio. I bio je ponosan. Osobno užasava me ta osobna drama, ali znam da je vjerojatno sad bolji čovjek nego što je prije bio. Sad zna tko je.
Post je objavljen 14.01.2009. u 01:30 sati.