Otvoriti prozore nakon
neprespavane noći
iznutra obložene promilom
sjesti i
nuditi glavu pogledu
triju grumena dima
monstrumnom zelenom trokutu
razgolićenom djetetu
dijeliti se na četiri kćeri
nastranosti
bilježiti zapažanja dojmove
umiranja
predati vjetru pismo
s dopuštenjem da shrva
slomi stišće svija, da se sladi.
Redanje akcenata suviše bijedno
lijenost rađa u čeljusti
porod u muku,
s dlanom na uhu umjesto u ruci
olakšanje dolaska, ne travi.
Sluzave loptice u šupljinama
preliti tekućim crnilom
utapati vrišteći o tlapnji
mirisati bolesnost skučenu
nezasitne velikosti u sobnoj malenkosti,
trpnje spojene u vijence
oglušiti na dodir nježnosti.
Smolasta bljuvotina se ne da iz usta
maglu mazdaizma guši u rezovima
čahurastih dasaka pribijenih izdajom.
Zatvoriti prozor nakon
puštanja noći u dubinu gustog dana
glave nagnute nad sunce
gužvam svoju narkolepsiju
krvavim prstima
otpuhujem ju s noći,
sjedinjujem okvir s okvirom i
zavrćem kvaku.
Post je objavljen 13.01.2009. u 22:16 sati.