Evo me nakon poduže pauze opet u blogosferi. Preveliki broj obveza je uzrok mog izbivanja, pa sad moram pokušati na brzinu nadoknaditi zaostatke prije nastavka opisa nadolazećih tura.
Prvo ću vam ukratko predstaviti uspon na drugi najviši vrh Bjelašnice, Krvavac (2062 m), kojeg smo poduzeli tijekom skupa zonzona na Stanarima 22. studenog. Krvavac je od svih bjelašničkih vrhova najudaljeniji i najzahtjevniji, a nakon dvije posjete Bjelašnici i dva uspona na Hranisavu kucnuo je čas da moja gojza zakorači i na njegovo tjeme. Vrijeme nije bilo obećavajuće, ali smo uz pratnju naših iskusnih vodiča iz PD "Bjelašnice" Prekobrojna i ja uspjeli u naumu da izađemo na Krvavac. Nažalost pred sami izlazak na vrh, oblak nam je skrio vidik, ali smo srećom putem bar u pojedinim trenucima mogli uživati u pogledima na veličanstveni zubati Prenj, na gordu Čvrsnicu i beskrajno bjelašničko prostranstvo. Sve to je brzo zatomilo sav onaj umor i iscrpljenost, što zbog snijega koji je padao većim dijelom uspona, što zbog hladnog vremena i jakog vjetra koji nam je neumorno crpio snagu, što zbog smrznute klekovine koja je od nas iziskivala nadljudski napor u završnim trenucima uspona.
Bjelašnica je planina kojoj ću se zasigurno još često vraćati i koja će isto tako sigurno iznova mamiti osmijeh na moje lice. Pa makar i smrznuto bilo, kao te subote u iskonskom studenom.
Također bi ovu prigodu iskoristio da vam svima zaželim sve najbolje u Novoj. Nek´ vas sreća i zdravlje vjerno prate gdje god da se uputite, a posebice u planinama.
Post je objavljen 13.01.2009. u 22:14 sati.