Jutros me icq prozorčiću dočekao pogled žalosne sove. Sve je ok, ma nisaaaam tužan, malo mi je samo hladno pa sam stisnut...ali ipak, otkrio je Dragoj sinoć da ima na poslu icq, a u icqeu samo dva usera, ali to joj još nije otkrio. To će ona otkriti sama...
Predlažem malu pauzu komunikacije od par dana....čist toliko da se ne odaje svojim shrvano krivsam stavom. Ne, ne i ne. Nikako. Neće to pomoć. Izgleda mi malo kao uhvaćen u onu majmunsku zamku, gdje stave u šuplje deblo jabuku i onda je majmun zgrabi, ali ne može ruku s jabukom izvući kroz otvor van. I ostaje tako uhvaćen, ali jabuku ne pušta.
Ipak, od majmuna smo, navodno, nešto malo evoluirali, pa smo shvatili kad je vrijeme da se jabuka ispusti. I onda...poricanje do smrti. Pakleni plan. Uvijek pali.
Odlučili smo ubiti icq. Ustvari, ubiti mene u icqeu. I uskrsnuti na nečem drugom. Gmailu, npr. To je jedan sasma običan besplatni program koji u sebi nosi mogućnost diskretne komunikacije s ostatkom svijeta. Nitko se ne mora čuditi što će tebi icq ili što će ti skype...itd.
Samo se spojiš na internet i vozi miško.
Još ćemo neko vrijeme grijati jabučicu u stisnutoj nam ručici....
Post je objavljen 13.01.2009. u 18:33 sati.