Marketing
Jasna
Sjedim tu i tresem se kao prut. Gledam u obje svoje ruke raširenih prstiju, a one vibriraju kao lišće na vjetru. Ne mogu da vjerujem. Negdje pred Božić zaokružio sam šest decenija svoga života, a treperim kao list, kao što trepere zaljubljeni srednjoškolci.
Kada sam slušao svoju baku kako pred samu svoju smrt predbacuje mojoj majci kako je 'pobjegla' i udala se za moga oca, a da njoj to nije 'najavila', ja sam se smijao toj starici, koja je ostala zaglavljena u prošlosti, a smrt joj je uvelike kuckala na vrata. Ona je u mojoj majci, tada šezdesetogodišnjakinji još uvijek vidjela onu djevojku od devetnaest godina i još uvijek osjećala sram pred susjedima koji su prije nje saznali da joj se kćer udala.
E, evo mene tu, koji koračam u sedmu deceniju već nekoliko dana, a srce mi kuca kao da mi je petnaest.
Sreo sam Jasnu u parku. Držala je svog unuka pod ruku i šetala s njim.
Ostala je dama. I uvijek je znala 'poticati vatru' u muškarcu. Prepoznao sam njen graciozni hod još izdaleka, iako ju nisam vidio skoro tri decenije.
Visoko začešljana plava frizura u obliku 'punđe' i diskretna šminka na njenom licu bilo je ono prepoznatljivo. Krzno oko vrata i crne rukavice govorile su o dami za kojom moje srce nikada nije prestalo patiti.
Bila je od onih žena čije oči vrckaju i koketiraju kada razgovara i sa djetetom i sa starcem. Ona kurva u njoj nije se dala godinama. Koketiranje je bilo njeno prezime.
Oči su mi se zakovale za njen lik koji se približavao iz daljine, srce je tuklo i samo sam mogao zamisliti koliki mi je tlak, a godine su kao fleševi bljeskale u mojoj glavi:
Ja zaljubljen kao budala, a moram u vojsku. I to gdje, na jug Makedonije. A ona ostaje u Splitu. Prihvatio sam i nju i njeno vanbračno dijete za koje se znalo i čije je. U svojoj zaluđenosti nisam si htio priznati njen zaljubljeni pogled kada bismo ga sreli na rivi. Da bih bio siguran da će me čekati, vjenčali smo se na brzinu i ona mi je mahala na kolodvoru. Tada je pola mene umrlo, gledajući ju onako utegnutu u ljetnu prozirnu haljinu, a njene obline i dekolte mamile su pogled svakog pohotnog muškaraca. Iako je sva djelovala 'na izvolite', uvjeravao sam sam sebe da će me čekati.
Za tadašnji beskonačno dugi vojni rok, ona je uspjela postati moja bivša i udati se za tog kretena. A ja sam danima gledao u onaj jedan pravi metak na svom dlanu i razmišljao o trenutku kada da sebi prekratim ljubavne patnje.
Po povratku sa odsluženja vojnog roka,u Split sam došao kao pravi muškarčina i otišao živjeti na otok. Počeo sam graditi veliku kuću sa šest apartmana i oženio ženu koja nije mogla biti ružnija.
Ali mi je rodila kćerku, sliku i priliku na mene, koju sam obožavao i bila je smisao moje budućnosti.
O Jasni su dolazili 'dobronamjerni' prijatelji sa najsvježijim informacijama, da raspaljuju onu stišanu vatru u meni, ali ja ju nikada nisam sreo.
I evo je tu, danas. Dobra kao vino. Praznik za oči i uši. Čuo sam ju kako milozvučno priča svom unuku o Americi i New Yorku. Sve sam povezao: i njenu kćerku koja živi tamo i unuka kojeg je ona othranila.
Zubima sam škrgutao da ne izgovorim njeno ime i pozovem ih na kavu.
Možda...da je bila sama.
Post je objavljen 13.01.2009. u 17:00 sati.