Već sedam dana ležim u ... jel' gripa ili su sinusi pljus godine u temperaturi povišenoj i sve moguće nevolje pritom. Mrzim biti nemoćna. Najprije sam bila 4 dana sama (sa Larom i njenim potrebama), pa sam zvala jer sam mislila da je sa mnom gotovo, a ljubljena Lara traži pažnju. Trebali ste nas vidjeti, nas dvije . Kape preko čela i naočala, kaputi (bila je sibirska zima, bura i te stvari u Splitu).
Grozno je i grozna sam. Šećem po kući i plačem zbog glavobolje. Sve bih priznala da me muče. I još sam maštovita pa bih nadodavala. A tek koliko bi tu bilo suradnika i tajnih agenata.
Odličnoj ekipi iz posljednjeg posta javit ću se naknado odgovorom. Zub napisat ću i posljednju scenu komada. Nije me briga što će tajna biti otkrivena, jer vrag je vrag i red je da se zna.
Lara tužno gleda. Zgodna je to kombinacija uličnog potpurija, mješanca vuka i tko zna čega još potpuno nepredvidljiva, grize laje, ujeda, ali pokorno i strpljivo sjedi i čeka da izbauljam iz krevetića, navučem preko piđame sve što mogu i prošećem je. ( A mama je uvijek govorila pazi kako izlaziš obučena. Svašta se može dogoditi – ali opet buncam- davno je to bilo, ali mama mia vjeruj mi: volim te. Znam da ti nije drago kad te ovako javno spominjem, jer ti si jedna dama, a ja to nisam, pa molim mali opraštaj u moru onih oproštajnih velikih i malih koračića koje ja radim da se dočepam mira- i da ga dam tebi, jasno mi je.)
Post je objavljen 13.01.2009. u 15:28 sati.