(Add. 7) - Jedna od Ramićevih sramotnih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je da u svim svojim dopisima vrlo drsko diktira autoru, inače iskusnom magistru znanosti, svoje genijalne ideje i pouke kako on mora pisati monografiju, navodeći da će «…pravu historiju napisati vrijeme a ne on» kao autor», … da su je već «uglavnom napisali drugi pisci «(srpski) a on je to samo vješto koristio tako da mnogi misle da je on orginalni autor tekstova, da se «to vidi po njegovom citiranju mnoštva autora». S obzirom na Ramićevo «veliko» srednjoškolsko tehničarsko poznavanje historije, potpuno nepoznavanje zavičajne prošlosti i da kao doseljenik nikada nije došao u novljanski Zavičajni muzej i pokazao svoj interes za naučno istraživanje zavičajne historije, to je zaista totalni bahati bezobrazluk, neodgojenost i nekultura.
Treba reći da je Ramić prema autoru nastupao kao sveznajući stručnjak za metodologiju naučnog rada, iako o tome nije nikada ništa učio u svojoj građevinskoj školi, ali bi u dvije-tri rečenice redovito nalupao hrpu analfabetskih gluposti o koncepciji izrade naučnog rada, kojima on zabranjuje navoditi izvore citiranih podataka, a traži da se svakome dozvoli da se miješa u autorski rad i «dodaje svoja mišljenja»…uz zaključak da «svatko pismen može napisati i štampati knjigu».
Može li biti pametan autor takvih gluposti ?
Jasno je da je taj bahati primitivac zalutao u njemu posve nepoznatu znanstvenu problematiku, jer naučna metodologija traži upravo SUPROTNE uslove,
tj. autonomiju individualnog intelektualnog rada a ne rad u komunistčkom kolhozu,
te što bogatiji fundus citiranja izvora podataka i kreativni talent za pisanje naučnih knjiga, koji ima tek mali dio akademskih građana, iako i neki neuki ali bogati ljudi mogu štampati svoje knjige. Međutim, to tada nema nikakve veze sa zahtjevnim uslovima naučnih autorskih projekata kao što su zavičajne monografije, za koje su potrebne duge decenije vrlo napornih multidisciplinarnih znanstvenih istraživanja.
Neuki Ramić je uporno tražio od autora da izbaci sve naslove i piše čisto «hronologiju», iako je hronologija (kronotaksa) samo pomoćna historiografska vrsta dokumentiranja a ne oblik historiografskog djela, koje mora imati svoju glavnu tezu (zamisao), koncepciju strukture razrade i dokumentirani način dokazivanja hipoteza, te zaključke.
Nevjerovatno je ali istinito da se neuki Ramić kao posve nestručan čovjek za takvu metodologiju historiografskog naučnog rada, odlučio već 11.01.2008. godine ultimativno diktirati autoru da mora izbaciti sve svoje naslove, podnaslove i poglavlja iz teksta monografije, a naročito njemu omrznute fusnote, kao da se radi o nekom ljubavnom romanu, iako je sistematizacija sadržaja knjige i njena podjela na poglavlja s njihovim naslovima i podnaslovima glavni uslov za naučnu preglednost i uvjerljivost knjige.
Post je objavljen 13.01.2009. u 15:08 sati.