Dragi moji,
evo kao da nisam ni trepnula, kao da smo upravo poletjeli, a vec sam na kolumbijskom aerodromu, cekajuci let za Meksiko, za sat i pol...Upravo sam na ovdasnjoj kontroli ostala bez svih svojih skara, najprije onih iz pribora za nokte, a poslije i iz putnog pribora za sivanje...No, zato sam vec pocela upoznavati super zanimljmivu ekipu...Najprije, nakon sto sam se oprostila od Maestre i s. Maritze na nasem aerodromu u Quitu, objasnila nekoj mladoj japanskoj (ili kineskoj?) obitelji gdje trebaju cekati svoj let za Caracas, te usput skuzila da sam ja s njima u krivom redu, i na vrijeme se prebacila na svoju Aviancu za Bogotu, pomalo kasljucajuci (neka blaga prehladica...), i sa zanimanjem promatrajuci neku ekipu u mom redu, u tamnoplavim jaknama sa zutim linijama, i natpisom IHS...Da bi mi se bas jedan od njih, s elegantnim sesiricem, priblizio, ponudivsi mi bombon za moj kasalj, a ja sam ga priupitala je li sigurno da to nije droga...Svi su se veselo nasmijali, a on mi objasnio da - isusovci ne dilaju drogu! Na spomen rijeci - isusovci, zasvjetlucale su sve lampice moje paznje, objasnjavajuci mu kako sam ja iz hrvatske isusovacke ekipe...A on mi spomenuo da zna sa svog studija u Rimu jednog p. Marka Rupnika,
p. Marko Rupnik
a ja njemu da je to vjerojatno Slovenac, te nastavila ispucavati imena hrvatskih isusovaca, otprilike njegove genracije (pocela sam od svoga zupnika, iako mi se cini da je ovaj ipak koju godinu stariji...).
Onda mi je on predstavio njihovu isusovacku udrugu u cije ime oni idu,
Isusovci u Ekvadoru
a ciji je on direktor - p. Luis Chacon, davsi mi odmah i svoju posjetnicu sa svim podacima...
A pri izlasku iz aviona, neki zanimljivi lik, nesto manje od 60-ak godina s dugom sijedom kosom, bradom i brkovima, kojeg sam odmah uocila kao vrlo interesantnog, pardonirao me vidjevsi na mom pasosu zig iz Sv. Zemlje s pitanjem da li sam tamo bila, jer je i on bio - i to vec 8 puta!!! Izmijenili smo kratko svoje dojmove od tamo, ja sam ga pitala je li i on svecenik, a on je rekao da nije, nego sveucilisni profesor iz Idaha (a pricali smo na super spanjolskom), te da predaje jezike...Hrvatski ne zna, ali nekoliko njegovih studenata je radilo znanstvene radove na temu hrvatsko-srpskih brakova...No, onda smo vec morali izici iz aviona, a on ne ide u Meksiko na susret, nego u Miami...A meni je sad vec knap vrijeme za avion, pa do sljedeceg javljanja - ovaj put iz Meksika!
Post je objavljen 13.01.2009. u 14:14 sati.