Marketing
Copelia, kraj priče ...
photo by flickr
(prethodni nastavak)
Copelius je izjurio iz apartmana i ukrcao se u lift koji se po vanjskom zidu nebodera spuštao na ulicu. Gledajući kroz staklene stijenke lifta uočio je da se nebo zacrnilo kao da se sprema oluja. Duboko dolje, na ulici, ljudi su vrvjeli, žureći nekamo, nalik na mrave u mravinjaku.
Neboder Firme bio je samo nekoliko ulica dalje od velikog parka s jezerom i Copelius je pohrlio tamo, do klupice na obali jezera. Sjedeći na toj klupici već je više puta uspio riješiti probleme koji su ga zaokupljali.
Promjena ambijenta, fizičko kretanje i skretanje misli ...
To obično pospješuje proces rješavanja problema ... tješio se Copelius.
A problem pred kojim se našao doista nije bio malen.
Deset godina danonoćne posvećenosti ... a sve završava takvom katastrofom!
Prototip se oteo kontroli i tko zna gdje bi to moglo završiti ... Možda čak kršenjem triju zakona, ugrožavanjem sigurnosti Gospodara!
Morat će direktoru priznati poraz, serijska proizvodnja ne smije započeti. Sve bi Copelijine 'sestre', načinjene prema prototipu, 'bolovale' od iste nedopustive 'greške'.
Nebo koje se odražavalo na mirnom zrcalu jezera postajalo je sve crnje, oblaci se spustiše gotovo do površine vode. U strahu od pljuska svi se šetači raziđoše, a Copelius je još uvijek sjedio na klupici uz jezero, ne nalazeći uzroka Copelijinom 'kvaru'. Znao je, ne nađe li uzrok problema, neće naći ni rješenje. Nije žalio za izgubljenom zaradom, iako bi ga uspjeh 'projekta Copelia' učinio milionerom. Peklo ga je to što mora priznati poraz. Zamislio je bijes direktora Firme. Deset godina ogromnih ulaganja, a Copelius se spremao direktoru priopćiti kako je jedino rješenje odustati od serijske proizvodnje i ... uništiti prototip!
Dok su nad jezerom počele sijevati munje, Copelius je izvukao mobitel iz džepa i pritisnuo direktorov broj u direktoriju.
Ni govora! eksplodirao je direktor.
Naći ćete rješenje i to u rekordnom roku ... ili ću vas uništiti!
Sravnit ću vas sa zemljom, Copeliuse, poželit ćete da se niste ni rodili ...
Copelius je prekinuo vezu i ostao sjediti na klupici.
Prve kapi kiše pretvoriše se u pljusak. Snažan je vjetar uzburkao površinu jezera i uzbibao krošnje drveća. Copelius osjeti olakšanje. Donio je odluku.
...
Dok se, mokar poput miša, liftom uspinjao prema vrhu zgrade, nije mogao, unatoč svemu, ne uživati u ljepoti prizora. Kiša je na trenutak prestala, kroz mali je procjep među crnim oblacima zablistao snop sunčeve svjetlosti. Copelia nikada nije vidjela travu, more, jezero ni rijeku ... pomislio je u tome trenutku. Copelijino lice iskrsnu mu pred očima, njezin mu glas odjeknu u mislima: Htjela bih umrijeti prije Tebe ...
Kad se lift približio vrhu zgrade, procjep se zatvorio, crni se oblaci ponovo sudariše, oluja se nastavila novom snagom. U sljedećem trenutku sjevnu munja, lift se zatrese od snažnog treska, svjetla zatitraše ... i ugasiše se.
Istodobno s gašenjem svjetla u liftu, ugasiše se i sva svjetla u gradu.
Total black-out!
Mrak je trajao nekoliko minuta, a zatim niz snažnih blljeskova osvijetli zamračeni grad, potom zatitraše i upališe se svjetla u pojedinim gradskim kvartovima. Dok je Copelius gledao kako se linija svjetala približava zgradi Firme, lift se pokrenu i nastavi se uzdizati prema vrhu nebodera. U hodnicima je vladalo komešanje. Ljudi su žurili prema liftovima, obuzeti nekim iracionalnim strahom, željeli su se što prije naći na otvorenom.
Copelius produži do sobe za nadzor gdje ga dočekaše blijeda lica Harrya i Petera.
Obojica povikaše uglas: Copelia je nestala!
Kada su se svjetla ugasila, na trenutak je 'pao sistem' ... uzrujano je kazao Peter.
Još se nikada nije dogodilo da istodobno zakažu i rezervni generatori ... upao mu je u riječ Harry.
Kad' smo nakon nekoliko sekundi uspjeli 'dići' sustav, kontrolne je kamere nisu uspjele pronaći ... Prvo smo pomislili da se igra, kao toliko puta ranije, a tada smo se uspaničili, uzeli ključ i ušli u 'apartman' ...
Ne znamo kako je uspjela izići, no Copelia je nestala bez traga!
Copelius je načas zadržao dah, a tada je mirno rekao: Uzmite slobodan dan, obojica ...
Zatvorio je vrata za Harryem i Peterom, ušao u 'sustav' i ukucao zabranu pristupa, svima bez izuzetka. Brave u blindiranim vratima dva puta škljocnuše a zatim zavlada tišina. Copelius uđe u prazan Copelijin apartman i sjede na krevet. Pritisnu dugme na daljinskom upravljaču i kapci na prozorima, koji su bili spušteni dok je u apartmanu bila Copelia, bešumno se podigoše. Oluja se završila, na plavom nebu zasjala je duga. Copelius je sjedio još trenutak, gledajući dugu, a zatim se vratio u 'komandnu sobu' i pokrenuo proces brisanja svih podataka iz 'dosjea Copelia'.
Copelia nikada neće dobiti 'sestre', ostat će Una, Jedina ...
...
Prošlo je deset godina, Copelius je već dugo opet bio samo mali kotačić u velikom mehanizmu velike Firme. Prije deset godina, nakon propasti 'projekta Copelia', direktor ga je pozvao u svoj kabinet.
Bilo bi mi zadovoljstvo uništiti vas, Copeliuse. A mogao bih, pomakom malog prsta, lišiti vas ne samo posla, već i života ...
No, ja sam poslovni čovjek koji ne baca ni novčića.
Radit ćete u Firmi dok ne budete lipsali. Radit ćete 14 sati dnevno, za minimalac, ostatkom ćete otplaćivati dug.
I kada bude umirali, Copeliuse, još uvijek ćete biti dužni, meni i Firmi. Sljedit ću vas i u Pakao, tražeći da dug isplatite u cjelosti!
...
Kada bi se, nakon 14-satnog kuluka, vraćao u svoj stan, Copelius bi se, uvijek iznova, nadao.
Jedne večeri, u sumrak, već izdaleka će vidjeti osvjetljene prozore. Svirat će tiha glazba, vatra će plamsati u kaminu, u dvjema će čašama iskriti vino, mirisat će na ruže, cimet i vaniliju ...
Ona ... Una, Copelia otvorit će vrata i tu, na pragu, reći mu:
Volim Te, Jedini ...
...
P. S. Neki će se revniji čitatelj možda zapitati: Što je to bilo na onom discu koji je Harry greškom ubacio u Copelijin program?
Filozofske rasprave o bitku ljudskog postojanja? Biblija? Udžbenik etike?
Ni govora.
Bio je to samo izbor country love songs , 'skinut' s YouTube, koji je Kendy neprimjetno strpala u Harryev džep.
...
Priču u cjelini možete pročitati kod Sheherezade
Post je objavljen 14.01.2009. u 19:31 sati.