Izgleda da su knjige, novac, siromaštvo i ljubav prema bliž¬njemu uvijek iznova igrali neku ulogu: Sv. Franjo je prodao svoje posljednje Sveto pismo za neku siromašnu ženu i njenu kćer; Dominik, osnivač reda učenjaka, prodao je u gladi svoje knjige koje su mu bile prijeko potrebne za studij; i Ignacije je obećao da će poslije studija dati svoje knjige jer želi »propo¬vijedati u siromaštvu«.
Zašto hoće Ignacije »propovijedati u siromaštvu«? Odlu¬čujući odgovor jednostavno glasi: Hoće biti siromašan zato što su Isus i apostoli bili siromašni. I on želi biti siromašan na isti način kao i oni.
Pavao sažima ovo evanđelje siromaštva Isusa Krista rije¬čima: »...« (2Kor 8,9). Bogat po svom siromaštvu to je te¬melj¬no iskustvo koje čini Kristove apostole da vole siroma¬štvo. Krist se nije »poput plijena« držao bogatstva slave Božje (usp. Fil 2,6), nego je postao jedno sa siromaštvom.
U ovom Isusovom siromaštvu ogledaju se siromaštvo i bogatstvo, kakvi i jesu u Bogu, budući da je čak u trostrukoj Božjoj tajni sve primljeno da bi se opet darovalo. Bog koji je ljubav vječno je darovanje i primanje, jedinstvo siromaštva i bogatstva, Oca i Sina u Duhu Svetom.
Čovjek je također »sposoban za Boga«, otvoren za Boga sa¬mo onda ako je u svom siromaštvu otvoren Bogu i tako pri¬ma svoj život i samog Boga. Zato Isus može i »mora« reći: »Bla¬ženi si¬romasi jer njihovo je Kraljevstvo nebesko.« (Mt 5, 3).
Siromaštvo je za Ignacija potpuno povjerenje u Boga. Nje¬gova prosjačka putovanja bila su za njega stalno vježbanje u po¬vjerenju. Moglo bi se kao dodatak na jedno mjesto u prvoj Ivanovoj poslanici (4,20) reći: »Kako možete imati povjerenja u Boga kojeg ne vidite ako ne pokušavate uvijek iznova imati po¬vjerenja u ljude i u Božje djelovanje u ljudima?!«
Ignacije voli siromaštvo zato što zna da je u njemu pre¬ki¬nut đavolji krug bogatstva koji je opsjednut sam sobom.
Svojevoljno siromastvo prava sloboda, Bog vas blagoslovio
NAČELO I TEMELJ
(23)
Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju
dušu, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu
za koju je stvoren. Odatle slijedi da se čovjek smije njima poslužiti toliko koliko ga podupiru u
njegovu odreńenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome priječe. Stoga je potrebno da se
učinimo neopredjeljenima prema svim stvorovima u svemu onom što je prepušteno izboru naše
slobodne volje i nije zabranjeno, tako da, što se nas tiče, ne volimo zdravlje više od bolesti,
bogatstvo više od siromaštva, čast više od sramote, dug život više od kratka života, pa tako i u
svemu ostalom, želeći i birajući jedino ono što nas više dovodi k svrsi za koju smo stvoreni.
Post je objavljen 13.01.2009. u 08:05 sati.