Danas je prvi dan ostatka zivota,treba ga iskoristiti do zadnje minute. Mozda ce danas biti kljucni trenutak koji ce vas pratiti do kraja zivota,mozda imate u dlanu zapisanu odluku koja treba biti donesena danas.Mozda je danas jednostavno dan kada trebate usreciti nekog drugog.Tko zna sto se danas moze dogoditi?
Razmisljate li nekada o stvarima koje su mozda ne vazne za svijet ali vas priblizavaju njemu? Jer ako ne,trebali bi. Svakodnevno susrecemo ljude koje hodaju pokraj nas, a ne znamo nista o njima. O ljudima koji su zanimljivi. Kakav bi bio nas zivot kada bi u njemu postojale osobe koje sada ne postoje? Bi li biljke da mogu plakale? Zasto ljudi nemaju krila? Kako bi bilo da razumijemo sve jezike svijeta? Sto bi ucinili da znate da vam je ostao jos jedan dan?
Bez obzira koliko zaposleni bili, uvijek postoji vrijeme koje mozemo odvojiti za drage ljude. I treba postojati. Uvijek,uvijek. Svaki dan dolazi sa razlogom, i jednako je vazan kao i svaki drugi. Bas zato danas trebam nastaniti nebo u srcu, steci novog prijatelja, nauciti nesto novo, razgovarati, donjeti odluke razumno ali s osjecajima. Danas se ne smijem bojati nicega. Vjerojatno nije lako, ali danas, bas danas, trebam ciniti vise od rijeci. Pratiti vrijeme, zivjeti s razlogom i ne bojati se biti djete, ono sto jesam.
Mozda ovo sve zvuci besmisleno, ali nekada nije moguce reci ono sto mislis. Zato donosimo predrasude. Kako god,samo se sjeti. Danas je prvi dan ostatka zivota, iskoraci, ne znas sto te ceka.