Uvijek sam kritična prema ostalima,puno,ponekad i previše.
No evo našla sam i vremena za kritičnost prema sebi...
Definitivno vaš trenutak užitka.
Što sam ja?(namjerno pitam što,jer tko nije dostojno ljudskog roda-nadam se da cu promijeniti misljenje) Vama drobim o egocentričnosti,a zapravo niti sama nisam bolja. Egocentrično smeće,ljudska slabost,iskvarena masa tkiva,krvi i mesa,jos jedna od onih koji tu slabost nose u sebi,koja postoji još od pamtivjeka.Jos od Isusa i Jude-izdajnika. Da,to sam. Jedino što se sada nadam,da ću uspjeti napisati post,bez da me i u jednoj riječi sažalite ili slično.Jer ne zaslužujem. O,ne nikako,vjerujte,najdraži moji.
Osuđujem,zaista sam to spoznala.Osuđujem one koji odustaju od svojih prijašnjih uvjerenja i mijenjaju se. Možda zbog vlastitog straha da ih vise nikad necu poznavati,ili izgubiti ono sto je nekoc postojalo,možda.
Ali bit je da ne bih smjela to raditi,no takva sam,i trenutno osudujem sama sebe zbog toga. Kao sto glasi jedan od meni najdražih citata "stvari koje naučiš lakše se odreći nego stvari s kojima se rađaš.One s kojima se rodiš pratit će te do groba" --> definitivno istina,i smatram bas da ce me to i dovesti do groba. Jedino što sama sebi donosim je hrpa ogorčenja,razočaranja i ljutnje,zbog stvari koje ne bi trebale biti bitne.
I iako sam svjesna i dalje ne žalim,a osjećam da bih trebala.
Ponekad zbog svoje grubosti,bezobrazluka,tvrdoglavosti,trebala bih.
Osjećam se zlo-nadam se da nisam,ako i jesam tješim se spoznajom da su dobro i zlo jedinstveni,jedno ne moze postojati bez drugog i ovisi jedno o drugom. Jos jedna od mojih suludih teorija.
Pitate se i zasto sam egocentricna nakon sveg navedenog?
Egocentricno,glupo i bezobrazno je osuđivati i biti ogorčen jer vas ljudi ne shvaćaju,jer nisu poput vas i nikad vas nitko neće moći u potpunosti shvatiti,jer svatko ima drugaciju svijest i stvoreni smo da budemo različiti.
Izjedam se živa,nisam više sretna osoba,jer sve je postalo izvan mojeg najmanjeg utjecaja. Kontrol freak,kako mi rekoše,uvijek moram biti u pravu,ili bar težiti tome.Zauvijek nepopravljivi manijak. Gledam i osjećam vlastito razaranje zbog besmislenosti.Znam da je loše i dalje se osjećam besposobno poduzeti IŠTA protiv vlastite sebe.
Previše razmišljanja u jednom tekstu.
Glupa sam.Ne u smislu inteligencije, nego u svem navedenom gore sta radim.I uvijek nađem opravdanje za to.Čak ću naći i opravdanje za ovaj post.
Znam da hocu,jer bar u svojoj glavi moram imati izliku za ono što radim.
"Jer vjetar ce me ubiti koliko god bila snažna moja volja.
Ja gubim zrak u tim visinama,gazeći oko sebe.
Umrijet ću i strmoglaviti se prema zemlji jer sve podređujem svojoj
želji,cilju.Cak i sebe i svoje postojanje,svoj život.To je ludilo.
A jedini put kamo to vodi je samouništenje."
Recimo da je ovo gore citat no dala sam si malo slobode da opiše mene u potpunosti.
Još samo jednu stvar zelim reći,divim se jednoj osobi,pa iako bih ja puno puta drugacije postupila,i mozda bi bilo bolje,divim joj se.
Jer nisi nimalo kao ja.Pređeš i preživiš,ostaneš živ/a.U sebi imaš dozu onog "baš me briga znam šta mislim,ostali nek rade kaj ih volja"
što ja nemam,i zagorčava mi život do te mjere da i sama sebe vodim u propast. Svaku ti čast odajem,i nadam se da neće biti potrebno navoditi ime,otkrij se.Jer doista u sebi imaš ljepotu.
Najdraži moji,prepuni mana,tako krhki
tako ljudi..
ostavljam vas..
do iduceg posta.pozdrav
Post je objavljen 12.01.2009. u 23:43 sati.