A ludila od dana…
Ne znam da li bi se smijao ili plakao.. Od jutra se dalo naslutiti…bit će furke. Kad kolegica dođe na posao oko devet, onda je poznata stvar… vikend je bio uspješan, ona je prpošna, a nadrapat ćemo mi… i..čekamo..kad će i s čim početi…
Mala gužva na poslu nije odavala histeriju koja će nastupiti, ali za nju smo spremni i samo iščekujemo gong… neke usputne strke rješavamo gotovo u hodu i održavamo radnu temperaturu. Jedna vijest nam je svima po malo izmamila onaj „zločesti“ osmjeh na lica.. u Upravnoj su zgradi ostali bez grijanja i sada malo i glavonje cvokoću, a ne samo mi, koji u jaknama sijedimo i pokušavamo povremenim razgibavanjem održati radnu temperaturu. No, kolegici je pala na pamet sjajna zamisao da nas malo zagrije muzikom.. pa hajde, nemam ništa protiv, iako, već sam posumnjao u njezin izbor. Dakle, dva sata slušati jedno te isto nije problem ako se radi o nekoj lijepoj pjesmi, o nekoj lijepoj muzici. Eh, da što je za koga lijepo? Znam, ukusi su različiti i o njima se ne raspravlja, no ipak… dva sata uz