Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/smotani007

Marketing

Veselo....

A ludila od dana…
Ne znam da li bi se smijao ili plakao.. Od jutra se dalo naslutiti…bit će furke. Kad kolegica dođe na posao oko devet, onda je poznata stvar… vikend je bio uspješan, ona je prpošna, a nadrapat ćemo mi… i..čekamo..kad će i s čim početi…
Mala gužva na poslu nije odavala histeriju koja će nastupiti, ali za nju smo spremni i samo iščekujemo gong… neke usputne strke rješavamo gotovo u hodu i održavamo radnu temperaturu. Jedna vijest nam je svima po malo izmamila onaj „zločesti“ osmjeh na lica.. u Upravnoj su zgradi ostali bez grijanja i sada malo i glavonje cvokoću, a ne samo mi, koji u jaknama sijedimo i pokušavamo povremenim razgibavanjem održati radnu temperaturu. No, kolegici je pala na pamet sjajna zamisao da nas malo zagrije muzikom.. pa hajde, nemam ništa protiv, iako, već sam posumnjao u njezin izbor. Dakle, dva sata slušati jedno te isto nije problem ako se radi o nekoj lijepoj pjesmi, o nekoj lijepoj muzici. Eh, da što je za koga lijepo? Znam, ukusi su različiti i o njima se ne raspravlja, no ipak… dva sata uz



Biste li izdržali? Ni moji vapaji, molbe…ništa, ništa baš nije pomoglo… Sjetio sam se u jednom trenutku da dotična, niti u jednom stanju, ne može Thompsona…eh sad sam ja na redu.. dakle, vjerujte, ovo liči na vrtić! Pa ne mogu vjerovati da gospođa, majka troje djece, starija od mene, može tako…a, može…valjda je u njoj još uvijek nešto „ono“ dječje..e, pa kad je njoj, ma, što ne bi i meni… Tek što sam Tomicu pustio, odmah je počela vikati… prestani, dosta, ne mogu ga..ma, draga moja, ma to je jedna od najljepših pjesama, nemoj mi dirati u tu pjesmu…ne, ne



OK, ja sam ipak malo tezveniji (hihi, to sam od guzde usvojio) i pustio vjetar samo jednom… jer, dovoljno je hladno i bez njega…

Oko podneva kreće slalom… dakle, ma koji Kostelići.. trebali ste tu strku vidjeti, no, sve u višem interesu i za dobrobit sviju. I popodnevni ostanak nije preteško pao, jer, ima to svoj cilj ( o kojem, zbog prirode posla, ipak, ne bih…) , samo, na kraju, nekako osamljen… u onoj hladnoći bilo je malo pusto. I kad već danas pjevam ( iako nisam siguran da tako izgledam ) odlučio sam si, za svoju dušu, oraspoložiti te hladne trenutke…i malo zagrijati se u ritmu…..



E, sad sam i sebe zagrijao..i sretan sam… ima više razloga, ali zaustavimo se na ovom poslovnom.. taj mi je danas nekako najdraži, iako, nije bilo lako, a neće i narednih par dana biti..no, sve za……..



Post je objavljen 12.01.2009. u 22:49 sati.