Čizme od španjolske kože
Isplovljavam, dragi, u samo jutro
Kad zora javi se rana
O kakvom daru čelo ti sniva
Onkraj oceana?
Baš ništa ne želim, jedini moj,
Što novac mogo' bi dati
Samo se čistog i vrelog srca
Za mene, ljubavi, vrati!
Reci da l' zlato, ili pak srebro
Nemirne misli me gone
Negdje s planina oko Madrida
Il' s obale Barcelone?
Da noć mi daruje srebrne zvijezde
Il' more blago s dubina
Za poljubac tvoj jedan bih dala
Tek to je radost, punina!
No reci, što da pošaljem lijepo
Jer možda se brzo ne vratim
Nešto od mene, da lakše prođe
Dok svijetom se ploveći klatim.
Iznova pitaš, što na dar želim
I samo srce me steže
I jučer i danas, a tako i sutra
Tek jedna me želja veže.
I stigne mi pismo u samotnom danu
S dalekog mora se javi:
"Ne znam kada ću vratit se draga
Dok ne sredim stvari u glavi."
Zbunjeno tvoje srce je, dušo,
Kad takve misli mi nižeš,
Ljubav tvoja uz mene nije
U zemlji je u koju stižeš.
Neka te ponese zapadni vjetar
Dok sivi se oblaci množe
Španjolske čizme mi dragi podari
Čizme od španjolske kože.
Balada ljubavi, imaginacija ljubavi, LJUBAV u izmišljaju koji postaje izmišljaj ljubavi za kojom patimo, koju sanjamo, u kojoj postajemo pustolov pred vratima sna, molimo nemoguće, očekujemo neočekivano, želimo čizme koje će nas povesti u željeni svijet, čizme koje će nam omogućiti velike korake ka ostvarenju sna, a mi ipak ostajemo u svojoj imaginaciji ljubavi, u imaginaciji života i ne usudimo se osloboditi srce od okova nepovjerenja.
I mislimo da stihovima vječne legende, stvaraoca balada, nezaboravnog Boba- a Dylan- a slijedimo svoju slobodnu volju i ulazimo u imaginarni svijet osjećaja koji nismo uspjeli u sebi stvoriti i griješimo, a onda molimo oproštaj, molimo za puteve koji će nas odvesti u spokoj najljepšeg osjećaja koji nam je priroda darovala.
Neka te ponese zapadni vjetar
Dok sivi se oblaci množe
Španjolske čizme mi dragi podari
Čizme od španjolske kože.
Oslobodimo srce iz okova nepovjerenja i slijedimo zapadni vjetar. Tada čizme od španjolske kože, postaju čizmice za šetnju, čizmice koje nas uvode u svijet izmišljaja o ljubavi.
Tada osjećamo Ljubav, osjećamo njene tonove, dodiruju nas njene oči i mi nestajemo u tom pogledu, topimo se u uzdahu, postajemo osjećaj, uzdah, trenutak, Ljubav.
Maštajmo ljubav i dozvolimo tim izmišljajima da postanu istina našega života.
Post je objavljen 13.01.2009. u 07:07 sati.