Ljudi moji pa do danas nisan znala da se i zec glasa.
Tj da ispušta nekakav, kakav-takav zvuk, glas.
Gledan mater ozbiljnu, ne znan šta joj se dogodilo,...
a kad ono... ispa joj zec...!
Ajde, pa uvatit ćemo ga ko da je to problem.
I onda ja s jedne strane, ona s druge, mala Kata s treće...
i nakon višeminutnog bacakanja za bilin zekon crne njuške
uvatin ga posrid trupa a on... cijuče... ma ne samo da cijuče -
ispušta takve zvukove da je mater pomislila da Kata plače!
A u stvari - ZEKO PLAČE!
E moj mali Zeko!
Podsjećaš me na onu pjesmicu
o Zeki i potočiću...
......................
ovu pismicu moj ćaća voli pivat maloj dici. A i meni se sviđa.

U jednoj zimskoj noci
Tam gdje je visok brijeg
Smrznuo se potočić
I pokrio ga snijeg
A jedan mali zeko
Taj potok traži svud
Gdje je, kud je nestao
To njemu tišti grud
I plače, plače, zeko mali
Za potočićem tim
Žali, žali zeko sad
Žali srcem svim
I tužan misli zeko
Ta gdje je potok taj
Možda laste slijedi on
U dalek južni kraj
.....................
P.S. Uživajte u lipim pričama i pjesmicama.
(a znam da se i Mii ova pjesmica baš sviđa;-)
... e a mogla umisto P.S-ova pisat Z.M.ove što bi moglo značit
Zdravo Mariju... izmoli za me.
(Žicaju ljudi svašta:-)...pa što ne bi žicali i Zdravo Marije... :-)
Post je objavljen 12.01.2009. u 15:52 sati.