Marketing
Copelia, 4. dio
Tony Ryder drawings
(prethodni nastavak)
Iako je incident tijekom demonstracije ostao nezamijećen svima osim njemu, u Copeliusa se uvukla sumnja, pa je iz predostrožnosti isposlovao odlaganje početka proizvodnje. Zatajivši prave razloge, direktora je uvjerio kako je potrebno provesti još neka završna testiranja i tako uspio 'iskamčiti' još mjesec dana.
Copelius se odlučio preseliti u Copelijin apartman kako bi je mogao 24 sata promatrati iz neposredne blizine i istoga jutra to je i proveo u djelo. Radost pri susretu, za koju Copelia uostalom bijaše programirana, učinila mu se toliko uvjerljivom da se zapitao nije li izgubio sposobnost objektivnog rasuđivanja i emocionalno se vezao za stroj koji bijaše njegova tvorevina. Copelia mu je, naime, naslonila glavu na rame i šapnula: Veselim se što si tu, sa mnom ... bila sam tako usamljena dok sam Te čekala ... .
Copelius se zaprepastio.
On je osobno stvorio sve Copelijine programe, a ni jedan od njih nije uključivao osjećaj usamljenosti. Copelia je bila programirana za simulaciju osjećaja radosti, divljenja, uživanja, pa i žalosti, no samo u funkciji empatije s Gospodarevim zadovoljstvima i nezadovoljstvima, radostima i tugama. Vlastite tuge i radosti samo bi nepotrebno opterećivale Copelijin sustav.
Nešto sam previdio ... pomislio je Copelius.
Možda je došlo do interakcije među različitim programima, pa su se Copelijine 'emocije' pojavile kao 'nuzprodukt'.
...
Unatoč sistematskom promatranju i provjerama, Copelius nije našao razloge odstupanja u Copelijinu ponašanju. Sljedećih nekoliko je dana sve teklo u redu, Copelia je funkcionirala bez greške. Pjevušila je spremajući specijalitete za Copeliusa, održavala apartman u savršenom redu, na sva je pitanja davala očekivane odgovore, u krevetu je Copeliusu pružala uvijek nova uživanja. Copelius se taman ponadao kako se 'ispadi' Copelijina sustava neće ponoviti, a tada se dogodilo ono što ga je potpuno razuvjerilo u toj nadi.
Te mu je noći, poslije, Copelija prošaptala na uho: Volim te ...
Iako je znao da je Copelijina izjava ljubavi programirana, Copeliusu je godila. Ipak, pomislio je: Da je 'stvarna', sada bi priželjkivala after-play, još maženja i slatkih riječi ... a Copeliusu se, kao i većini muškaraca, nakon seksa obično prispavalo.
Tada, dok je tonuo u san, začuo je kako ga Copelia pita:
Voliš li Ti mene, Copeliuse?
Copelius se naglo rasanio i uspravio u krevetu. I, dok se još nije uspio ni snaći, Copelia je, ne čekajući njegov odgovor, nastavila s bujicom pitanja:
Zašto mi se čini da, i kada nisi tu, osjećamTvoj pogled na sebi?
Kako sam ja dospjela ovamo? Jesam li i ja nekada bila dijete? Jesam li tada imala male ručice i nožice i okrugle obraščiće i ako jesam, zašto se toga ne sjećam? Gdje si Ti bio tada?
Gdje si Ti i što radiš kad nisi ovdje, sa mnom? Da li iza onih glasova koje ponekad čujem postoje i Drugi, nalik Tebi i meni? Postoji li doista izvan ovih zidova plavo nebo, zelena trava, oblaci, more, jezero i rijeka? Umiru li i stare svi, pa i ja i Ti?
Ako moram umrijeti, voljela bih umrijeti prije Tebe ...
...
'Big failure'! ! ! konstatirao je Copelius uspaničeno.
Netko je morao sabotirati Copelijin program!
Ona nije bila programirana pitati, nego odgovarati na Gospodareva pitanja. Uz to, savršena se ljubavnica ne smije osjećati usamljenom, pitati 'voliš li me', 'gdje si kad nisi sa mnom' ... pa još pominjati i djecu ...
I, gdje li je samo mogla vidjeti da ljudi stare i umiru, otkuda joj predodžbe oblaka, trave, mora, jezera i rijeke?
Bila je to prava katastrofa!
A onda je Copelia svome Stvoritelju dodala 'soli na ranu':
Zašto si dozvolio da Onaj Drugi promatra dok me ljubiš?
(nastavak slijedi)
Midnight snack?
Za one koji ne čitaju priču ...
... dakako, mogu gricnuti i oni koji čitaju ... hihihi
Post je objavljen 13.01.2009. u 21:31 sati.