Marketing
Meni nepojmljivo
Sjećam se, kao klinac sam često listao nekakvu slikovnicu u kojoj je bilo objašnjeno kako se gradi kuća. Znam da me fasciniralo ili, bolje reći, pao bi mi mrak na oči na onom poglavlju o postavljanju instalacija kad bih skužio na koliko se sve stvari mora misliti prilikom projektiranja (gdje će ići instalacije vodovoda, gdje kanalizacije, gdje električne, gdje plinske – pa tko će to sve zamisliti prije nego kuća uopće postoji – to je cijela džungla cijevi i žica).
Sada mi je to već malo lakše pojmiti. Iako, baš neki dan sam hodajući novo izgrađenom ulicom primjetio kako svaka kuća ima kraj ulaza natkriveni prostor sa lijepim drvenim vratima za kantu za smeće. Da sam ja npr. projektant, nema šanse da bih uopće razmišljao o kantama za smeće. Pitanje jel bih se sjetio uopće da se žica mora provuć od zvona do stana.
Sjećam se da sam isto tako kao klinac znao proviriti u strojarnicu broda. I isto bi me fasciniralo kad bi vidio sve one ventile, vijke, cijevi, dugačke, kratke, široke, uske, vertikalno položene, horizontalno... bilo mi je nepojmljivo tko je zamislio (i izveo) cijeli taj labirint od metala.
Jučer sam gledao dokumentarac o izgradnji najvećeg kruzera na svijetu („Freedom of sea“ mu je ime, odurno je velik). Sve je bilo u redu dok nisam vidio koliko oni žica i kablova planiraju postaviti u brod iz razno raznih svrha (struja, internet i sl.). Rekli su da je njihova ukupna duljina jednaka udaljenosti New Yorka i Sault Lake City-a.
Ne mogu to pojmiti.
Ajde da oni prvo izgrade cijeli kostur broda pa tek onda krenu s instalacijama. Ali ne, kako postoji preko deset paluba (tj. katova), oni moraju cijeli kat kompletno dovršiti jer tek onda mogu krenut s palubom iznad. Dakle, oni odmah moraju znat di idu sve žice, kablovi, vodovodne cijevi, kanalizacijske, di će bit pipa, di će se palit svjetlo, di će bit šteker da si možeš kosu isfenirati, telku upalit, ma sve, sve, sve, do najmanjih detalja.
Pazite, vi morate unaprijed znati di ćete moć prikopčat laptop (znači umrežit ga, uključit ga na struju) pomoću kojeg ćete kontrolirati razinu neželjenih krutih čestica u ulju za podmazivanje. I primjetite da morate projektirati i cijeli sustav mjerenja količine tih čestica (to vam je, pretpostavljam, još bar četiri nekakva manja elektronička uređaja, minimalno dva senzora i 150 kablova). I sad vi imate sigurno još 200 drugih sličnih uređaja i 300 laptopa.
Pao mi je mrak na oči kad je tip, 7 tjedana prije isplovljavanja, ušao u prostoriju u kojoj je bilo milijun (vjerojatno doslovno milijun) žica koje su samo ležale tamo beživotno. Tko će sve to spojiti!? Ma, lako samo spojiti! Tko će znati di to sve točno spojiti!? Pa kad vidim onu ploču sa čipovima ili nekakvim čudnim ulazima na kojoj već točno pišu nekakve šifre brojki i slova... pa tko je to sve već zamislio i isplanirao; kako će ta ploča biti velika, koliko ima ulaza, koje će cifre na njoj pisati; i tko je takvih valjda 3 milijuna ploča već napravio!?!?!?
Pa sva ona navigacija na kapetanskom mostu – svi ti softweri, sateliti, povezanost sa motorima, brodskim vijcima...
Padne mi mrak na oči čim počnem misliti na tako nešto. Sve mi je to previše nepojmljivo i mislim da bih dobio slom živaca kad bi o tome razmišljao dulje od pol sata. Ruke mi se tresu samo dok pišem ovo i prisjećam se svih onih „uznemirujućih“ slika iz dokumentarca.
p.s. piše da ima 18 paluba, 339 metara je dug, 4370 putnika, 1360 članova posade.
Post je objavljen 12.01.2009. u 10:33 sati.