Jutros se budim sama. Dugo, sporo i bezveze. Stan je prazan. Vani sunce.
Kava. Kruh, med, inspektor Lewis na teveu. Ostario je. Svi su nekako ostarili na tom teveu.
Roba, peglanje. Koncentracija mi slabi, entuzijazma nema....trudim se ispuniti dan. Nečim. Prezahtjevna sam. Bolje ne raditi ništa nego nešto što te ne zadovoljava. Previsoki su mi kriteriji danas, valjda.
Zovem mamu. Doma sve ok. Pita me za Razmaženu, kažem da je digla surlicu i da ne želi pričati sa mnom. Krene me braniti i zabranjivati mi sekiranciju. Razmažena je sama kriva. Toliko me brani da se na trenutak osjećam posramljeno. Ne radi Razmažene, nego radi Lj. Nema on s tim veze, nego...eto.
Zovem poslije Paprenu, predlažem šetnju. Dugo njoj treba. Uvijek je tako.
Idemo do mora. Na šetnici promenada, guramo se s ljudima kao u nekom redu za bombone.
Paprenoj je uskoro rođendan. 38. Kaže da joj to ništa ne znači. Da je ni 40 ne uzbuđuje. Kaže da je najvažnije da je na miru sama sa sobom i sa svojom savjesti. Onda život lagano klizi.
Priznaje da bi možda htjela dijete, ali samo s onim njenim Metuzalemom. I da je tješi to što mnoge glumice i pjevačice prvi puta rađaju poslije 40-tih.
Usrane glumice i pjevačice.
Paprena mi je najbliža od svih. Ali ne zna za Ljubavnika. Paprenu je Metuzalem prevario toliko puta da ima kroničnu alergiju na preljubnice. Ipak...znam da sluti i da je odlučila šutjeti i ne pitati ništa prijateljstva radi. Ajde, vrijedi.
Poslije šetnje idemo u Metuzalemov lokal. Ona mu vodi knjige i sređuje stanje nedjeljom kad je zatvoreno. U lokalu nas čeka štrudla nekog raspederenog kuhara. Preslatko. Jele, brbljale...stigla kući u osam navečer, ubila dan.
Nešto malo crtala. Ni predobro ni preloše.
Odgledala Vrtlog života po tko zna koji put. Ža mi je da je Kumpanjon jučer otišao na skijanje, već ga godinu dana tlačim da to mora pogledati.
Otvorila pivu. I popila.
Teško ću zaspat noćas. Još se teže dić ujutro. Sama sam ovaj tjedan na poslu.
Ajde da pregrmim i to...
Post je objavljen 12.01.2009. u 01:07 sati.