Marketing
Psi
Nisam poznavatelj Medvednice, pa sam danas malo prošetao da vidim gdje je Hunjka, Danjku nisam našao, ali sam zato vidio gdje je Tomislavac (za njega sam znao) i Dom Crvenog Križa. Bilo je previše ljudi i automobila parkiranih po šumi. Pogled s Gelendera je bio predivan. Podsjetio me je na more. Oblaci kao more i šumoviti vrhovi kao otoci. Vidjele su se i Alpe. Romantično.
Zapravo sam htio probati bar jedno kolo Zimske Lagvić lige, ali ni ovu nedjelju to nisam napravio. Slijedeću sam zauzet, pa mi se sve čini da ove sezone neću probati Lagvić. 
No, maloprije sam se počastio jednim krugom oko Jaruna. Ništa posebno, trčanje po snijegu, noć, nešto šetača, jedan par koji se ljubi u Peugeotu. Zapravo, lažem, bilo je nešto posebno!
Doživio sam i preživio prvi napad pasa. Već na samom kraju, trčao sam pored jednog psa, koji se vjerojatno preplašio i počeo lajati. Iz mraka je dotrčao i drugi, koji je još više lajao. Prišli su mi na metar, taman toliko da bi njihov slijedeći korak bio okidač za moju nogu. Srećom, pojavio se i vlasnik, te sam ga upozorio da ću ih udariti, ako ih ne obuzda. Nekako nevoljko i bez puno autoriteta ih je uspio potjerati od mene. Drago mi je da nisam morao primjeniti silu, jer volim životinje i ne volim provoditi teror nad slabijim, ali ne mogu zanijekati da nisam osjetio agresiju prema vlasniku. Eto, i meni se to dogodilo, srećom bez trauma za razliku od nekih drugih trkača (Run to the hills).
Post je objavljen 11.01.2009. u 21:49 sati.