Filipu i Dominiku za vrtić i list Ciciban prigodom kraja vrtićge godine
Jedan je vrabac veseo i mali
volio djecu najviše na svijetu
Jer su mu jednom mrvica dali
on ih je posvuda pratio u letu!
On je volio dječju graju
a ona nisu ni znali za ptića
koji se zbog njih, u mjesecu maju
doselio pokraj vrtića!
I otad on s njima provodi sate
od ranoga jutra, negdje oko šest
kad ih dovedu, mame il` tate
to je za njega najljepša vijest
On obožava ove «malce»
i danju s prozora uživa dugo
gledajuć te slatke «genijalce»
gdje crtaju, boje il štogod drugo
I na predstave on ide s njima
u dvoranu što je uvijek puna
Skriva se među lusterima
jer nema siromašak tih deset kuna!
I sretan je uvijek u dječjoj blizini
u vrtiću il` na dalekom izletu
jer to su «cicibani» dragi i fini
što poštuju odrasle i slušaju «tetu»!
A tužan je bio vrabac mali
kad je «ciciban» jedan bolestan bio
i nije jeo što su mu mu dali
sve dok «cicić» nije ozdravio!
A danas je tužan i sretan, također
jer za grupu jednu, vrtićku, veću
vrijeme «cicibana» upravo prođe..
i on im želi - u školi sreću!
Želi im petica punu torbu
učitelje, k`o što su bile tete
u svemu uspješnu borbu
i da se katkad - i vrapca sjete!
Post je objavljen 11.01.2009. u 21:31 sati.