Usnuo sam san da razgovaram s Bogom
"Dakle, ti bi zelio razgovarati samnom?" rece Bog.
"Ako imas vremena." rekoh.
Bog se nasmjesi.
"Moje je vrjeme vjecnost.
Sto si me kanio pitati?"
"Sto te najvise iznenadjuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Sto im je djetinjstvo dosadno.
Zure da odrastu
a potom bi zeljeli ponovo biti djeca."
Sto trose zdravlje da bi stekli novac,
pa potom trose novac da bi vratili zdravlje.
Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti,
zaborvljajuci sadasnjost.
Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.
Sto zive kao da nikada nece umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu zivjeli.."
Bog me primi za ruku,
ostadosmo na trenutak u tisini.
Tada upitah:
"Kao roditelj,
koje bi zivotne pouke volio da tvoja djeca nauce?"
Osmjehujuci se, Bog odgovori:
"Da nauce da nikoga nemogu prisiliti, da ih voli.
Mogu samo voljeti.
Da nauce da nije najvrjednije ono sto posjeduju.
Nego tko su u svom zivotu.
Da nauce kako se nije dobro usporedjivati sa drugima.
Da nauce kako nije bogat onaj covjek koji najvise ima.
Nego onaj kome najmanje treba.
Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
da se duboko povrjedi voljeno bice,
a potom su potrebne godine da se izljeci.
Da nauce oprastati tako da sami oprastaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole,
ali to neznaju izreci ili pokazati.
Da nauce da se novcem moze kupiti sve.Osim srece.
Da nauce da dvije osobe mogu promatreti istu stvar,
a vidjeti je razlicito.
Da nauce da je onaj pravi prijatelj koji zna sve o njima,
a ipak ih voli.
Da nauce kako nije uvjek dovoljno da im drugi oproste,
moraju i sami sebi oprastati."
Ljudi ce zaboraviti sto si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osjecaje u njima probudio
Mislim na tebe....
Post je objavljen 11.01.2009. u 20:50 sati.