Marketing
Moto zaštita novca i njemačke penzije
Pale su mi je na pamet dvije nazovi-financijske teme koje začudo nemaju nikakve veze sa najnovijom krizom u svijetu, već sa našim lokalnim stvarima, sa margine financija, bolje reći sigurnosno-zaštitarskog sektora.
Sjećate se na koji su način donedavno prenošeni novci iz vrgorske FIN-e u Poštu? Službenik bi nosio vreću punu novca prebačenu preko ramena, a poštar Šace bi ga na motoru pratio, u službi osiguranja. To je meni osobno izgledalo toliko smiješno da sam im to mislio reći, ali sam se bojao pristupiti, kako dvojac ne bi, u obranu novca, na meni isprobao obrambene metode zaštite!
Ruku na srce, i onaj stari poštarski Tomos je dosta opasno izgledao. Nije se bilo za šaliti sa tim. Hvala Bogu samo smo mi lokalci znali o čemu se tu radi, a mogli su ih opljačkati kad su god htjeli. Ali hvala Bogu ta je praksa zamijenjena drugom, puno sigurnijom. Sad marićeve mrge prenose novac svojim blindiranim kolima.
Na drugu zanimljivu stvar naiđem ponekad kad idem u banku plaćati ratu kredita. Jednom prilikom dođem ja u Splitsku, kad tamo red kao u priči, ispred mene bar sedam-osam ljudi, a i drugi šalteri popunjeni. Za mojim šalterom prvi u redu stoji neki starac koji je zamolio službenicu da mu pogleda koliko novca ima na računu. Ona tamo nešto tipka, i nakon par trenutaka na sav glas kaže (otprilike): 35 650 kuna!!! Odmah u ljude iza uđe nemir pa se počnu pitat odakle staromu tolike pare, ma di ih je zaradija, pitam te ja, čuje se iz pozadine. Starac zamoli da mu digne sve novce sa računa i nakon što ih je preuzeo stari je napustio banku. E sad da je u banci bio netko sumnjivo-kriminalnog ponašanja mogao je samo izaći iz banke, pratiti staroga stotinjak metara, zalipit mu dvi triske i uzet svu ušteđenu njemačku penziju.
Ali eto hvala Bogu, uvijek se u banci nađu pošteni ljudi. To me, kao i u prvom slučaju, dovodi do problema nedovoljne zaštite po pitanju novca. U većim gradovima i bankama službenica uvijek, ako se radi o većoj svoti, napiše iznos na blok koji uvijek stoji kraj nje i pokaže stranci, ne pada joj na pamet vikati da svi čuju, jer nikad ne znaš tko iza što misli i kakve su mu namjere, posebno kad se radi o starima koje je, budimo realni, lako opljačkati.
Ova dva slučaja zapravo pokazuju koliko smo mi fin narod. Lova je prolazila pored nas, ali nama nije padalo na pamet da se mašimo za koju novčanicu. To ti se zove poštenje. Ove dvije priče također pokazuju koliko zapravo razne novotarije sporo dolaze u naš grad, kako u vezi prijenosa novca i stila poslovanja banaka i njihovih službenika, tako i u brojnim drugim stvarima gdje debelo kaskamo. E sad, da li krivnja leži samo na tome što nova riješenja sporo u nas dolaze, ili su naši službenici nevoljni prihvaćati nove ideje i učiti, e to je već neka druga tema.
Post je objavljen 12.01.2009. u 13:15 sati.