Na jucerasnjem vjeronauku u Sv. Aniti s mojim prvopricesnicima, prvo sam im htjela
objasniti o Presvetom Trojstvu, te da im pomognem, pitajuci ih tko su Bog Otac, Sin i
Duh Sveti - sama zapocela: Santisimaaa...(ocekujuci odgovor
Trinidad), no oni su ko iz topa odgovorili: Santisima - Virgen!
(Presveta Djevica - ono sto im je blize uhu, a mozda i
srcu...)...
No, sljedeci pokusaj je bio jos smjesniji, govoreci o stvaranju i
Adamu i Evi, koji su ucinili prvi grijeh - Primer Pe..., (Pe-cado - grijeh...) opet je
usljedio totalno neocekivan, a totalno smijesan odgovor, kojem
se ni sada jos uvijek ne mogu prestati smijati - klinci
odgovorise: "Primer Pe-sebre!" - (Prve - Jaslice!!!)
Valjda su jos u tom - blagdanskom raspolozenju...
No, zato je jedan od istih njih, na moje tesko filozofsko pitanje
- Zasto nas je Bog stvorio, dao spontani, iskreni i jednostavni,
djecji odgovor, koji me ovaj put zadivio:
"Kako bismo zivjeli...U ljubavi!"
A kad sam ih pitala u ljubavi prema kome,
jednostavno su znali odgovor i na to pitanje: "Prema Bogu i
prema "personama"..."...Sve mi se cini da cu i ove godine vise
nauciti ja od njih, nego oni od mene...
Eto, neka vam i ova moja iskustva budu slikoviti primjer da nije
najvaznije znati tko je Presveto Trojstvo, niti da Adam i Eva
nikako nisu mogli napraviti prve jaslice, vec je puno bitnije -
ono jednostavno, djecje - znanje Srcem!
Uz par fotki s jucerasnjeg vjerkaca u nasem zabitom andskom seocu Santa Anita:
Moji mudri prvopricesnici Jorge i Sergio,
grijuci se na vatrici Bozje ljubavi!
S. Silvia s 1. stupnjem prvopricesnika
A od ove godine imamo i Misijsko djetinjstvo (Infancia Misionera),
koje naizmjenicno vode clanice moje grupe mladih - Joana i Jennifer
Papinska Misijska Djela u Ekvadoru su bas Misijskom djetinjstvu posvetila citav ovaj mjesec,
PMD u Ekvadoru
uz prigodnu molitvu:
Gospodine Isuse,
otvori moje usi,
da pomno i veselo
cujem Tvoju
spasiteljsku poruku!
Ucini me vec sada,
Gospodine,
Tvojim malim misionarem,
kako bih
predano i odlucno
svijetom mogao navijestati
Tvoju Ljubav!
Amen.
A kako nam se prije Bozica pokvarilo i zvono na crkvi:
Sv. Anita u oblaku Bozje milosti...
Jucer sam dala s. Patriziji (odgovornoj za Sv. Anitu) novu ideju, kako bi nasi mali misionari (i oni malo veci, iz grupe mladih i sl...) umjesto crkvenog zvona, mogli hodati malim makadamskim ulicicama svoga sela, i s rucnim (onim kao samostanskim ili ministrantskim) zvonom, osobno i uvjerljivo pozivati mjestane na sv. misu! To bi djecicu sigurno jako zabavljalo (pa cak i mene : ), a broj vjernika na sv. misama bi sigurno znacajno porastao!
Druga ideja, koju sam im predlozila, uz neocekivano visok interes nasih klinaca, svi su me poslije dolazili pitati kad cemo zapoceti, kojim danom, u koliko sati, da petkom u 15h, par sati prije grupe mladih (u 17h) imamo u crkvenoj dvorani skolske instrukcije, iz engleskog, matematike i dr. predmeta (kao sto p. Patrizio vec ima u San Miguelu...)...Pa i to sve preporucam u vase molitve, odmah nakon mog povratka iz Meksika - zato sam klincima i rekla da ne mozemo poceti vec sljedeci petak (tada cu se za sve njih, i sve vas, moliti u Gospinom Guadalupeu...), vec za 2 tjedna!
Post je objavljen 11.01.2009. u 19:05 sati.