Nikad neću izbacit iz glave kako su se oni idioti u Operaciji Trijumf izkreveljili ko budale 'pjevajući' jednu tako dobru pjesmu kao White Wedding!
SOUNDTRACK: MGMT
(preodlični su, svakako preporučujem ukoliko ih već ne slušate)
Nekako mi je glupo svako malo mijenjat dizajn, ali ovo, ovo sam jednostavno morala stavit jer me tako užasno podsjeća na ono prelijepo mjesto gdje mi dragi živi.
Nikako se ne mogu oteti dojmu da je ovaj blog otišao u totalno krivom smjeru od prvotno planiranog. Ne znam što sam očekivala, ali ovo nisam.
Ne volim sebe i ne volim stvari koje radim i nonstop se grizem radi svega što sam napravila.
Tako, tu spada i ovaj blog.
Što sam zapravo htjela?
Ne znam.
Nemam dobrih iskustava s blogovima. Zapanjuje me činjenica da sam ovaj blog sačuvala od očiju ljudi koje poznajem već skoro punih godinu dana.
I mislila sam tu pisat neke svoje misli, neke tamne strane, neke sretne strane... ali nisam dugo ništa pisala. Inspiracija se presušila i pokušavala sam ju naći u tako ispraznim i prolaznim i bezveznim svakodnevnim stvarima.
Ja nisam biće za svakodnevicu.
No, osuđena sam na svakodnevno buđenje u 7, odlazak u školu i učenje, učenje, učenje do besvijesti. Navečer spavanje, sa tako blesavim i apsurdnim snovima da se cijeli proces spavanja nije uopće isplatio.
Vikend, izležavanje, subotom izlazak van, i divno prespavana nedjelja.
Ne želim takav život.
Nisam neki avanturist, ali želja mi je maknuti se iz ove dosade što je ovdje i otići negdje u veliki grad, negdje gdje je stalno žurba, negdje gdje ne moram svaki dan gledati iste stvari i iste ljude.
Hvala njemu što razbija tu monotoniju i što me vikendom odvede odavde. Čak je i mračna cesta nešto puno zanimljivije od života ovdje. Mrzim male sredine, mrzim.
Ali, i to je blizu. Završetak škole, odlazak nekud na fax... ali, ja ne vjerujem u svoje sposobnosti. Ma, ne vjerujem u sebe.
I možda će zvučati isprazno, ali zbilja moram popraviti sama svoje mišljenje o sebi. Želim si reći 'Da, dobro si to napravila!' umjesto 'Glupačo, zašto si to napravila?'...
Ah, svašta ja želim, samo se malo što toga ostvaruje. Da li bi mi veliki grad ispunio ove želje? Vjerujem da bi. Ne sve, ali malen dio bi bio sasvim dovoljan za promjenu.
Želim gledati nepoznata lica na ulici.
Post je objavljen 11.01.2009. u 19:05 sati.