Marketing
Krštenje...
Prva je nedjelja nakon blagdana sv. Tri kralja – dan koji se obilježava kao dan Isusova krštenja. Ta me spoznaja, opet, mislima vratila na putovanje u Svetoj zemlji…..
Prisjećam se susreta s tom čarobnom rijekom…naravno da je sve prilagođeno turističkom svijetu… da sve poprima obrise neke zarade, profita, obrise stvarnoga svijeta. Pri tom prvom susretu, sa još nevidljivom rijekom, doista sam dobio dojam da smo kao u nekoj tvornici…Prošli smo predivnu aleju palmi koja nas je vodila do jedne zgrade u kojoj se naravno, kupuju suveniri… svega tu ima.. i ukusnih i totalno kičastih suvenira..
Obišavši tu suvenirnicu, gdje smo, opet, morali uzeti knjige, DVD, i neki muzički CD, uputili smo se prema rijeci… kada se u mislima sjetim da se tu, na ovoj rijeci krstio Isus.. prolaze me neki trnci.. ugodni i lijepi.. Rijeka, malena – barem u ovom dijelu – kao da ulijeva neku mirnoću i spokoj, kao da nas poziva na opuštanje i vraćanje u prošlost… zatvorio sam oči i kao da sam vidio tu sliku – sliku krštenja. Prošetali smo malo uz rijeku, dodirnuli je, osjetili je… mekoća kojom mi je strujila kroz prste kao da je cijelom tijelu rekla lijep je ovaj život, uživaj u njemu…i vjeruj, vjeruj i u drugi, bolji i vječni život. Listajući naš putni dnevnik opet sam naišao na neke naše zavjete, zavjete vjere… malo sam se zamislio na njima i shvatio da sam ih jedno vrijeme malo zapustio, iznevjerio… ali, nekada se čovjek pogubi…traži, malo skrene sa puta…
Sjeli smo u travu i gledali i uživali u tom prizoru…bilo je očaravajuće… jedino su nam misli remetili turisti željni atrakcije. Iskreno, iznenadio sam se i pomalo začudio… grupa turista, uputila se kao prema nekom tunelu koji je vodio u samu rijeku. Zagledali smo se… u rijeci se obavlja „čin“ krštenja nalik Ivanovu krštenju Isusa… Nekako, iskreno, nije mi se to svidjelo.. izgledalo mi je kao ismijavanje, jer..ne, to nije činjeno sa nekim dostojanstvom i ponosom već sa nekom željom da se nečime hvale sa tog putovanja. Urlici, pljesak… sve je to nešto što mi nikako ne pripada uz čin krštenja.. kao da sam bio malo razočaran…
No, taj tren, tren tog mog razočarenja nije dugo trajao… grupa Hodočasnika prilazila je rijeci, pjevajući, moleći… i tom predivnom, smirujućom notom, skrenuli su moje misli… iako ih ništa nisam razumio jer bili su Kinezi… osjetiš to „nešto“ i to je bilo tako lijepo da sam ležeći u travi, gledajući nebo, oblake, kao da sam doista vidio kako se ono otvara … kao da sam ugledao Duha Božjeg, Duha Svetog koji silazi i prilazi nad Njega…kao da sam doista začuo glas.. „ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mu sva milina!...Ljubljeni Sin koga sam odabrao…“
I..sve me to nekako odvelo, u mislima, na moju malu kumicu…na njene krstitke…. Sjećam se toga dana.. bio je 25.5. u bivšoj bi državi slavili Dan Mladosti…..nekako simbolično kao da je mladost nadvila se nad to malo, krhko stvorenje. Sanja je bila toliko ponosna kuma.. nisam već dugo vidio nekoga da, sa toliko ponosa, sa toliko ljubavi i vjere drži ono malo djetešce.. koja je čvrstim i odlučnim odgovorima na upite svećenika davala vjeru i nadu da će uvijek biti uz nju, da će pratiti njezino odrastanje, da će biti uvijek i zauvijek uz nju…. I je, i danas je uz nju, na jedan poseban način.. kumica je postala moja ljubimica, obožavam ju, i, nadam se, da barem malo, barem malo i dostojno zauzimam mjesto njene krsne kume.. da sam barem malo dio njezina života, da joj dajem barem malo radosti, ljubavi..koliko s njom dobivam… i bit ću..bit ću uz nju, bdjet nad njom…jer i ona kao da je odabrana…odabrana da mi unese mir, radost i ljepotu života…
Post je objavljen 11.01.2009. u 15:59 sati.