Sve su promjene tužne, čak i one koje najviše želimo, jer ono što ostavljamo, to je dio nas samih; treba umrijeti za jedan život da bi se ušlo u drugi.
Anatole France
Foto by arwensgrace
Za čije se riječi tako čvrsto držim?
Osjećam kako se mišići u uzlove zapetljane pretvaraju….
To nisam ja...
Kakvi su to konopi nategnuti sa prove?
Umor me polako sustiže i sklapam oči utopljena u mekom krevetu (na tvojoj ruci).
Početak je mijene i Mjesec je visoko na nebu da mi svijetli pute
More me prati u stopu, miluju grane borova a ružmarin miriše u noći koja najavljuje ljeto
Čujem li ja to sirena zov?