Marketing
Kradem, i još u svetu nedilju...
evo san ukrala bratovu 'Babu Rogu', svježe napisanu pa vam je i ovde stavljam
Baba Roga
U našom bunaru plaši
jena crna Baba Roga!
U dubokoj vodi ladnoj
njezina je, kapas, loga.
Mate viče: - Pojišće vas,
ne iđite dico blizu!
Kad se nagnen priko krune
niskosti mi trnjci lizu!
Mogla bi me povuć lako
prez sindžira u dubinu
ka štaj niko dite, litos
na Bitelću il Ruminu
U meni je straja više
negli vami priznat mogu…
I dalje se ja naginjen,
oću prvi vidit Rogu!
Turijo san sić sa vodon
da je udre zlu, po glavi
Siguro je sada ljuta,
čeka vakat da se javi!
Baba Roga dicu voli
rado izist za užinu
mene neće, jer već bižin
kod matere u kužinu!
.....................................
A ovo sam ukrala Mii mlađoj:-)
PRIČA O MALOM TONIJU
U nekom gradiću na rubu šume živio je mali Toni.
On nije bio kao druga djeca,
bio je veoma zločest.
Nije slušao nikoga, ni brata, ni baku, ni mamu ni tatu
i zato je nastala tama.
Što je Toni bio zločestiji bivalo je sve više tame na svijetu.
Kad je Toni rekao baki neću sunce je počelo slabije sjati.
Sunce je još više potamnilo kad je rekao i tati 'neću'.
A kad je Toni rekao i mami 'neću' sunce je potpuno prestalo sjati.
Kada bi se Toni pojavio u gradu,
u gradu je bivalo tamno.
Videći tamu u Tonijevu srcu ljudi su Tonija istjerali iz grada i on je otišao u šumu - sam.
Ali i tamo je donio tamu - mrak.
U šumi su ptice prestale pjevati, stabla su u tami žalosno šaptala jedno
drugom:
"Što se to događa, zašto je u šumi nastala tama?"
Toni je pokušao hodati šumom ali zbog velike tame nije mogao.
Bilo je mračno kao u rogu. Ništa nije vidio, spoticao se o kamenje, posrtao i padao, razbio je koljena.
Ustao je, teturajući krenuo dalje, napravio par koraka i bum...
udario je u stablo koje zbog velike tame nije vidio...
razbio je glavu.
Sjeo je na zemlju i počeo plakati. Nije mogao ići dalje.
Bio je gladan i umoran i sam u tamnoj šumi.
Plakao je Toni. Bilo ga je strah.
On je sam u mračnoj šumi.
Onda se sjetio svoje dobre mame, koja ga voli i koja mu je govorila da se popravi. Ali mama je daleko.
Sjetio se Toni, da je mama govorila kako mu uvijek može
pomoći Isus - Bog koji ga neizmjerno voli.
I čim je Toni pomislio na Isusa pogledao je u nebo i gle upalila se
jedna zvjezdica na nebu.
Toni je vidio tu zvijezdicu, vidio je njeno svjetlo i bio je sretan.
Promucao je molitvu: "O Isuse, želio bih biti bolji."
U tom trenutku upalila se druga zvjezdica na nebu.
I bilo je više svjetla.
Videći to, Toni usklikne: "Isuse, pomozi mi da se popravim, i da budem
bolji."
Tada se upalila još jedna, 2, 3, 4... još puno zvjezdica na nebu.
A pojavio se i kralj zvijezda,
mjesec, i pozdravio Tonija. I bilo je puno više svjetla.
Videći to Toni je shvatio kako je puno ljepše biti u svjetlu - dobroti , nego u tami - zlu.
A sada je Toni znao da mu svjetlo može dati samo dobri Bog - Isus,
i Toni usklikne: "Isuse, budi mi prijatelj! Daj da budem Tvoj!"
Na ovu molitvu pojavilo se sunce i obasjalo šumu.
Stabla su bila sretna na povjetarcu,
a ptice su zapjevale svoju radosnu pjesmu još puno ljepše nego prije.
Nebo i zemlja bili su radosni, a mali Toni primivši Isusa u srce za prijatelja
dobio je u srcu svjetlo.
Isus, prijatelj malog Tonija istjerao je iz Tonijeva srca tamu.
I tako srcem punim svjetla vratio se Toni i svugdje je nosio svjetlo,
ljubav, dobrotu, prijateljstvo...
Isus je prijatelj malom Toniju;
Isus je prijatelj svoj djeci. Isus je i
tebi prijatelj. On
želi da i ti budeš njegov
prijatelj i da svima donosiš svjetlo, u obitelj,
u razred, u grad, u školu...
Budite male Isusove zvjezdice i svjetlite dobrotom.
Nosite dobrotu svima.
Nosite Isusa svima i onda će svi biti sretni.
Post je objavljen 11.01.2009. u 08:41 sati.