Na današnji dan 1971. godine u bolnici u Sarajevu preminuo je glasoviti bistrički župnik vlč Alojzije Žagar. Žagar je službovao u Bistrici u vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Vrhbosna (1/71) na strani 22-23,24 bilježi da Žagar došavši u Bistricu
“već sljedeće (1941.) godine u jesen započinje s gradnjom župne crkve koju gradi i dovršava u jeku ratnog vihora i uz bezbroj teškoća. Malo je koji kraj za vrijeme rata tako često mijenjao gospodare kao skopaljski kraj. Na svakom koraku prijetila je opasnost po život. K tom su još od prije rata bili vrlo zategnuti odnosi između domaćih katolika i muslimana. Svojim ljudskim i prijateljskim odnosima koje je uspostavio pokojni župnik Žagar je sasvim sigurno vrlo mnogo pridonio da je taj kraj ostao pošteđen od međusobnih razračunavanja i žrtava. Tamošnji živalj će se toga još dugo sjećati sa zahvalnošću… Evanđeosku ljubav prema sirotinji nosio je u sebi kao nešto sasvim prirodno i na djelu je potvrđivao svom spontanošću. Bezbroj puta je potvrdio osobito za vrijeme rata ne praveći nikakve razlike između katolika, pravoslavnog ili muslimana”.
Preuzeto iz knjige Ruža na vjetru grupe autora ( Hrvatska uzdanica, Uskoplje 2003.)
U srpnju 1942. godine sa svojom postrojbom u Uskoplju je boravio i poznati partizanski zapovjednik Sava Kovačević, kojemu je tadašnji bistrički župnik Alojzije Žagar spasio život sakrivši ga pred Nijemcima na tavan župne kuće u kojoj se Kovačević stjecajem okolnosti našao. Kovačević je Žagaru «vratio uslugu» spasivši ga za vrijeme jednog od svojih kasnijih dolazaka u Uskoplje od sigurne smrti strijeljanjem na koje su ga poveli dalmatinski partizani. Žagar je nakon toga, uz veoma veliki ugled koji je i do tada uživao i kod Hrvata i kod Muslimana, postao izuzetno cijenjen i od partizana, što je, opet, koristio za dobrobit svih, pa se slobodno može reći da je upravo on jedna od najsvijetlijih uskopaljskih figura iz tamnog vremena Drugoga svjetskoga rata.