Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zeznutamala93

Marketing

cesto sutnja kaze od tisucu rijeci.. svako crveno bi znacilo da smo skupa dulje, sad jurim kroz njih sto dalje sto dalje..

Dolazim na tvoj grob svaki dan..
da bi razgovarala s tobom..
Ljudi mi kazu da me ne mozes cuti, jer te vise nema.
Al' ja nemam kome reci ono sto osjecam, ono o cem razmisljam..
Ja im kazem da te mozda u njihovim ocima nema, al' da si u mojim jos uvijek tu.
Zato jer su jos uvijek u mom srcu i uvijek ces biti.
Plačem kad razmisljam o tebi..
Ljudi me pitaju zasto..
Samo im kazem, sto osjecam za tebe, da te volim..
i.. da mi jako nedostajes..
Ali ljudi mi kazu da nema smisla jos uvijek te voljeti..
zato sto si otisao i nikad se neces vratit..
..i slazem se s njima..
otisao si, ali nikad neces biti zaboravljen i jednoga dana cemo se opet sresti..
Obečajem..
Molim se bogu svake noci,moleci ga da te cuva..
i razgovaram s njime o nasem ponovnom susretu..
Ponekad bi se u ubila,samo da te ponovno vidim..
u raju..
Ali onda pomislim kako ti to sigurno nebi zelio..
Pokusavam bit sretna, al nemogu, kad znam da vise necu cuti tvoj glas..
Uvijek sam mislila da mogu zivjeti bez tebe..
ali cini se da nemogu..
Nikada nisam mislila da ces me napustit tak brzo..
prije zavrsetka srednje, vjenjcanja,djece...
mama kaze da me nisi napusito,da je Bog trebao andela..
Veceras sam pitala Boga mogu li ja biti njegov slijedeci andeo kako bi bila s tobom..
ali odgovora nije bilo, nece ni bit..
takoder pitam Boga zasto..
zasto mi te je uzeo?
i tako me povrijedio?
Ne vjerujem da itko zna koliko mi zapravo falis, i koliko me to boli..
mrzim to sto nisi ovdje...
zelim te vidjeti jos jednom..poslijednji put..
tako da se mogu oprostit..
nitko me vise ne razumije..
nitko ne razumije da cu te voljeti vjecno..
nikada nisam mislila da ce se ovako nesto dogoditi..
da ces se patiti, a ja to gledati..
nitko nije..
kad bi barem..
kad bi barem mogla vratit ona stara dobra vremena s tobom..
...ali sve je nestalo..
...sve se promjenilo..
i samo razmisljanje o tome me tjera na plac..
dugotrajno plakanje..
ali mama mi kaze da ne placem..
jer me ti gledas i ne zelis da placem..
kazem da mi je zao, ali da je sve sto mogu uciniti plakanje..
kaze mi da se prisjetim lijepih trenutaka...
pa joj kazem da to nemogu bez tebe, jer smo se uvijek zajedno prisjecali..
pitala me je zasto ne mogu ispricat te lijepe uspomene..
rekla sam da zelim ponovno samo tebi reci..
a ona mi je rekla.. da ti to mogu opet ispricati..jer si uvijek uz mene <3...








Post je objavljen 10.01.2009. u 17:34 sati.