Pih. Za dva dana opet natrag na posao, svi. Neću biti nezahvalna, daleko od toga. Stvarno sam se uspjela odmoriti i rasteretiti. Rijetko si tko može priuštiti toliko odmora i nerada. I sad je dosta. Do Uskrsa.
Baš smo pametno isplanirali prvo odlazak na snijeg a zatim posjetili rodbinu. Ter smo punih baterija bolje uspjeli prebroditi obilaske, obiteljske rasprave, susrete s prijateljima, telefonske razgovore. Lijepo je vidjeti bliske i drage ljude s kojima nas veže ili krvno srodstvo ili prijateljstvo iz djetinjstva ali... kod kuće je najljepše.
Više nećemo odlaziti za praznike na ovoliko dugo. Em je naporno em čovjek ne uspije obaviti sve što planira, jedino da ostane u rodnom gradu mjesec dana. A to ne želimo. Htjeli smo vidjeti vjenčane kumove. Uredno sam im se najavila mjesec dana prije. I rekoše da su doma. Al te subote kad smo mislili otići do njih imali su obveze. Nije greda, možemo se čuti i vidjeti u nedjelju, doma su i ne rade. Je, šišku. U nedjelju se nisu javljali na telefon... Mislili smo posjetiti udovicu krsnog kuma Velike Potočnice. Nismo uspjeli uskladiti termine... Ali smo se zato našli na kavi s nekoliko prijatelja. Koji su nam se obradovali, i mi njima. I baš je bilo lijepo. O obilatim ručkovima i večerama (a sve su nas domaćice obasipale delicijama) skoro bolje i ne pričati - valja krenuti s vježbanjem i smanjiti škembe.
Moja veš-mašina Marica radi prekovremeno. Taman je uspjela sve oprati od skijanja, a već smo se pakirali za Sisak. Ovaj vikend će biti gotovo pranje "sisačkog" rublja. Je, lako za pranje, nek Marica radi. Al treba sve popeglati... pak mi je godišnji zadnjih dana ukrašen peglavavanjem.
I tak. Da praznike zaokružimo zimskim temama - odosmo sutra u Rijeku na klizanje. Ove se zime ipak odustalo od klizališta u Labinu. Nema ledene plohe ni u Puli niti u Poreču. Kako riječko klizalište zatvara svoja vrata 15. siječnja, valja iskoristiti ovaj posljednji vikend. Eh, da nam je mal bliže Šalata ili Dom sportova...
Post je objavljen 10.01.2009. u 14:06 sati.