Znate onaj osjećaj samoće...e pa ja ga opet osjećam...
Kao da nema nikog oko mene samo...ja...
Kao da sve sama prolazim...sve faze života...
Znam da ima osoba oko mene ali jednostavno osjećam se prazno...
Nema osoba kojima neizmjerno vjerujem...
Jbg...moram to reći...ne vjerujem ljudima...opet...
Opet imam tajni koje nitko ne znam...ali ovaj put ja želim da nitko ne dozna tu tajnu...
Opet se zatvaram...stavljam masku...tako je bolje...lakše je...
Fali mi netko...tj dvije osobe...njima sam vjerovala...a oni su me natjerali da biram...da napustim te dvije osobe...i to boli...
Boli kada ih sretnem...i njih boli kad mene sretnu...
Na Novu godinu smo se vidjeli...od onda ne...šejm on me...
Fali mi to..."šejm on ju"...i onda smijeh...
Ili bezrazložno smijanje...ono ludiranje...biti dijete...biti nezrela i naporna...
Niti sad se tako ne ponašam...zrelo i ozbiljno...ali ako ovako nastavi...postat ću zrela i ozbiljna...ne želim to...
Želim misliti da je svijet oko mene savršen...smijati se bez veze...ludirati...biti dijete...
Ja sam veliko dijete...pubertetlija...mlada odrasla osoba...ali u duši dijete...
Post je objavljen 10.01.2009. u 13:42 sati.