U ovo subotnje jutro,
hladno,jedno od najhladnijih ove zime,
mene opija mir,
u pogledu na injem odjevenu brezu.
Moju brezu,
na čije grančice sleti i po neka sjenica.
Ali juros je tako hladno.
Samo inje u svojoj tišini ,
koje lagani sjeverac malo zatreperi.
Zaigra, ili pokazuje svoju tihu snagu,
svoju prisutnost.
A ja ,promatram,
gledam mirno,
nepomično,
poput ravnice slavonske,
koja u svojim prostranstvima ljubi samo nebo,
dodiruje ga,
s njim se stapa.
I u njemu nestaje...
Post je objavljen 10.01.2009. u 09:59 sati.