Posljednjih dana Bog me često presvjedočava o važnosti molitve za svakodnevni kršćanski život. Ona ne samo da je važna, već je i neophodna. Bez nje uopće ne možemo biti kršćani.
Da bismo ovo lakše razumjeli, uzmimo za primjer automobil. Karoserija, sjedala, vrata, prozori, hauba, pa čak i kotači... sve su to bitni dijelovi automobila, no ono što automobil zaista čini automobilom jest njegova sposobnost bude koristan.
Ono što je automobilu motor, kršćaninu je molitva. Kao što je automobil bez motora bezvrijedan, tako je i kršćanin bez molitve beskoristan.
Pogledamo načas naše crkve. Svjedoci smo nesrazmjera između broja članova neke zajednice i broja osoba unutar nje koje se uistinu daju za Kraljevstvo nebesko.
Za razliku od svijeta gdje veći broj članova uvijek znači veću moč i jači utjecaj, u Kraljevstvu nebeskom stvari su drugačije. Broj članova neke zajednice nije pokazatelj kvalitete odnosa u njoj. Vrlo često, kvalitetno sastavljen crkveni program ili zanimljiv propovjednik mogu utjecati na bitno povećanje broja članova zajednice, no koliko je lokalna crkva uistinu jaka nećemo vidjeti iz broja crkvenih aktivnosti, elana i profesionalnosti crkvenih službenika, kao ni iz broja podignutih ruku za vrijeme slavljenja.
Istinska snaga crkve proizlazi iz snage molitve. Želimo li vidjeti stvarnu duhovnu snagu neke zajednice, moramo pogledati njezinu 'žilu kucavicu' - molitveni sastanak. Broj ljudi koji iskreno i svim srcem mole na molitvenim sastancima - predstavljaju pravi pokazatelj snage neke zajednice.
Zajednica od pedeset ljudi u kojoj molitvenim sastancima redovno prisustvuje dvadesetak revnih molitelja, duhovno je snažnija i zdravija nego zajednica od dvjestotinjak članova koja na svojim molitvenim sastancima okuplja pedesetak ljudi.
Ustanovili smo, dakle, vezu između molitve i duhovnog zdravlja, ali razumijemo li odakle ona dolazi?
Neka je zajednica onoliko snažna koliko je kadra čovjeka dovesti u krilo Božje, no taj zadatak nije povjeren čovjeku - mi možemo samo moliti da se to dogodi.
Onaj koji čini da se stvari dogode je Duh Božji koji prebiva u onima koji su svoje živote predali Bogu.
Znamo da je Duh Sveti Duh molitve. Kada smo ispunjeni Duhom čeznemo za Bogom u svemu što radimo. Kada to nismo, opada naš interes za molitvu, a našu pažnju okupiraju svjetovne stvari.
Moramo se, dakle, stalno ispunjati Duhom, a kako da se njime ispunjamo ako ne molimo? Kako možemo biti snažni, djelatni kršćani, osjetljivi na Božju Riječ i Božji naum, ako se svakodnevno pred Njim ne ogoljujemo do srži i vapimo u iskrenoj i predanoj molitvi?
Duhovno snažna crkva ispunjena je duhovno zdravim pojedincima čija molitva nije religiozna fasada satkana ispraznim nabrajanjem unaprijed naučenih fraza. Njihove suze su prave suze a njihova tuga je sveta Bogu ugodna tuga koja rađa plodom dostojnim obraćenja.
Takav ispravan stav koji neku crkvu čini živom i duhovno zdravom reflektira i duhovno zdravim životom pojedinaca koji ju tvore.
I evo nas na drugoj strani medalje.
Iskrena i predana molitva koja dolazi iz srca ne ozdravlja samo crkvene zajednice već i one bračne.
U ovom vremenu kada svjedočimo povećanju broja razvoda, disfunkcionalnih brakova i raznovrsnih bračnih problema prouzročenih modernim načinom života, jedini način da dvoje kršćana zaštiti svoj brak i da ga sačuva je da ga drže u okrilju Riječi Božje.
I ponovno ovdje otkrivamo zajedničku molitvu kao funkcionalan i Bogu ugodan obrazac življenja.
Nedavno sam pročitao jednu rečenicu koja me natjerala da se ozbiljno zamislim. Ona glasi: 'Par koji moli zajedno - ostaje zajedno.'
Nema zapravo ništa čudno u ovoj konstataciji, no sve je više parova koji nemaju dovoljno zajedništva ni dovoljno iskrenosti da jedno pred drugim otvore Bogu srce u molitvi iskreno se iskajavajući za svoje grijehe.
I kao u svakom zajedništvu, ako ne rušimo barijere koje nas nastoje razdvojiti, gubimo bitke u ratu u kojemu nam je pobjeda već odavno obećana!
Kada su muškarac i žena u istome duhu, mnoge nevolje neće se nikada ni pojaviti, a sa onima koje će neminovno doći, daleko se lakše nositi.
Štoviše, svakodnevna zajednička molitva dovodi nas Bogu koji tada može iscjeljivati narušene odnose, a nas osnažiti da se djelotvorno možemo posvetiti radu za Kraljevstvo nebesko.
I eto kako snagom molitve izgrađeni i obnovljeni pojedinci tvore zdravu crkvu koja potom blagoslivlja kako svu svoju okolinu, tako i pojedince koji u sačinjavaju.
Kao i uvijek, samo je jedno pitanje pred nama: za što ćemo se opredijeliti?
Post je objavljen 10.01.2009. u 01:20 sati.