Posebna je ta zemlja Bosna, jasno mi je to bilo, čim sam nedavno prvi se puta uvezao u nju. Ne treba ti puno da je zavoliš. Makar ti se činilo kako si ušao u neki drugi svijet, neki drugi život, neko drugo stoljeće, neko drugo vrijeme i drugačiji način razmišljanja. Makar oko tebe bio posvemašnji kaos, gomila bijede i prljavštine, nakaradne građevine uz cestu i visoki dimjaci iz kojih kuljaju staklenički plinovi i raznorazne tvari opasne i manje opasne u emisijama previsokih graničnih vrijednosti. Sveisto, odmah ti se svide te planine, doline i rijeke. Preko mnogih slikovitih mjesta poput Doboja, Maglaja i Kaknja, put me vodio do Sarajeva, zapravo do Hadžića podno Igmana.
Zanimljivo je to kako funkcionira 13 ljudi na jednom mjestu, u vikendici u šumi negdje iznad Hadžića. Redovni konzumenti Big brothera bi vjerovatno očekivali pizdarije, svađe i gomilu gluposti. Zapravo baš je suprotno. Vjerovatno zato, jer se radi o kvalitetnim ljudima, za razliku od onih u Big brotheru. Iako u 13 jakih karaktera svako vuče na neku svoju stranu, dogovor se ipak uvijek postiže, i sve ispadne dobro. U takvoj atmosferi nova godina se dočekuje otprilike svaku noć, svaku noć je tulum do kasnih noćnih ili ranih jutarnjih sati. Tulumarilo se najviše na kravi. Što to znači, e to neću reči. Takvi tjedni su prigode da se tridesetogodišnjaci osjećaju i ponašaju kao da su ponovno na maturalcu. Takvo ponašanje dobro dođe, s vremena na vrijeme, od nove godine do nove godine. Kada se otputuje negdje i žešće zatulumari, nove godine imaju neki smisao i neki događaj, inače bi to bio dan kao i svaki drugi. Zapravo vikend kao i svaki drugi, ostaneš do kasno vani i napiješ se, a sutra ujutro ne moraš na posao i oporavljaš se. Ovako sa evociranjem maturalca, to ima neki smisao...
Kad se skupe zanimljivi ljudi na jednom mjestu, i obuzme ih dokolica, tulumarenje, zajebancija, priroda i šuma, mnogo toga pada na pamet. Daleko od svakodnevice i pod specifičnim uvjetima rađaju se razne ideje. Atmosfera stimulativna, zapravo potiče na stvaranje, na kreativnost. Doza opuštanja i bijega od stvarnosti korisna je za mnogo toga, od pozitivnih misli do novih kreativnih pokušaja.
A i Sarajevo je grad koji potiče na stvaranje. Samo sjetiti se svih tih bosanskih bendova koje smo oduvijek voljeli slušati, svih tih bosanskih pisaca i pjesnika, i ostalih umjetnika... Kao i Bosnu, i Sarajevo zavoliš odmah, iako ti se čini da ga poznaš i voliš odavno iz pjesama Pušenja i mnogih legendarnih filmova poput „Valtera“, a i olimpijada iz 1984. i njeni simboli su još u nekom davnom sjećanju iz djetinjstva. Neke druge slike Sarajeva iz prošlosti manje davne od olimpijade su isto na pameti, ali to su slike koje je bolje zaboraviti i stvari koje se više ne bi smjele ponoviti....
Iako je svima nama namjera bila da se odmorimo, provedemo i da uživamo, meni nije sve baš ispalo kako treba. Crijevna viroza, koju sam tako prigodno dobio za Božić, slijedila me i do Sarajeva, pa sam većinu vremena bio prisiljen bit na dijeti. Biti u Sarajevu i uza sve te ćevape, tufahije, pihtije, sogan dolme i ostale delicije biti osuđen na rižu i dvopek, i nije nešto što oduševljava. Ali to ipak nije ono što bi me pokolebalo da iskoristim to vrijeme da mi bude dobro. I unatoč tome što sam bio na dijeti, i bez skoro ikakve konzumacije bilo kakvog alkohola, i dalje mi je bilo odlično. Ništa to nije moglo spriječiti. Znali smo da to vrijeme koje imamo treba iskoristiti najbolje moguće. Bili smo svjesni da je pitanje kada i da li će nam ponovno biti tako dobro....I iskoristili smo to vrijeme.
Post je objavljen 10.01.2009. u 01:08 sati.