Pregled posta

Osjećaj sigurnosti grije bolje od plina

Razmišljam večeras o djetinjstvu… o vremenu kada ovisimo o drugima i koliko nam je važno njihovo ponašanje i njihov stav o raznim pitanjima i problemima.
Mislim da je strašno važan osjećaj sigurnosti koje dijete prima od obitelji.
Djeca ne moraju razmišljati da dolazi zima, da treba nabaviti ogrjev, toplu odjeću… ne moraju znati koliko je roditeljima teško platiti režije i pokriti sve troškove. Svaka obitelj svojoj djeci postavlja granice… poziva na skromnost i štednju… ali nijedan odgovoran roditelj ne zamara svoju djecu problemima…. jer oni imaju pravo na bezbrižno odrastanje, a još je važniji taj osjećaj sigurnosti koji osjećaju u vlastitom domu.
Što mi je bilo važno u djetinjstvu? Moji nikada nisu lagali. Kad je otac nešto rekao i obećao – tada je to i ostvario. Radovao se mojim uspjesima, tugovao moje tuge i uvijek i baš uvijek je bio uz mene. Osjećala sam se pod tim krovom voljeno, zaštićeno i SIGURNO. Da se rušio cijeli svijet – meni je uvijek ostajao moj Dom i sigurnost koju on pruža. Za to zasluge pripisujem ocu… jer je bio odgovoran, pošten, dosljedan i ulijevao je povjerenje. Nikada me nije izdao.
I kad je otišao… bila sam zelena do bola…. ali znala sam kako se moram ponašati da me život ne slomi… jer me on tome naučio.
U djetinjstvu nam je važan prvi učitelj ili učiteljica….tete u vrtiću, svi naši profesori. Važna nam je sigurnost koju nam ulijevaju.
I onda se zaposlimo… pa su nam u našim poduzećima važni ljudi koji vode poduzeće… jako je važno koliko su oni odgovorni i koliko nam povjerenja ulijeva njihovo znanje i ponašanje u kriznim situacijama. Kad je frka… uvijek se sve glave okreću prema onima koji vode. To je normalno.
Ljudima na vlasti ne vjerujem već dugo… nisu moj izbor….ali poštujem volju većine. Gledam već godinama sve što se dešava… čudim se, ljutim se, tužna sam….ali vijesti koje sam upravo pročitala… oborile su me s nogu. Lagali su o zalihama plina….pružali lažnu nadu i lažnu sigurnost. Znam da im ne treba vjerovati….ali nisam mislila da će se „šaliti“ na ovako važnu temu. Možda nisu lagali... možda naprosto nisu znali pravu istinu.... Neprestano se pitam da li se sve ovo dešava namjerno ili zbog neznanja...
Već godinama gledam kako na vodeća mjesta u važnim poduzećima dolaze politički podobni… već godinama sa zgražanjem pratim kako se šikaniraju stručnjaci sa puno godina staža….. Mi imamo ljude koji znaju, hoće i mogu…. ali njihovo znanje im daje pravo da ne budu poslušnici… da ne puzaju i zato nemaju šanse voditi. Oni su politički podobnim vođama opasni…. Jer ako se neznalice postave na vrh… njih stručnjaci ugrožavaju….stalno ih podsjećaju na probleme i zato se takve ljude već godinama tlači i mrvi.
Mislim da mi još i nismo svjesni situacije u kojoj se nalazimo. I za ovo s plinom će nam lijepo objasniti da su krivi Rusi i Ukrajinci… a to što naši „roditelji“ nisu na vrijeme razmišljali o alternativnim rješenjima nikome ništa! Kriva je i koalicijska vlada koja je vladala četiri godine. Jedino oni koji upravljaju ovim brodom nisu ništa krivi.
Osobno nisam ugrožena ovim događanjima oko plina… jer sam na vrijeme razmišljala kako svojoj djeci osigurati toplu zimu. No na žalost nisu svi ljudi u mogućnosti osigurati alternativna rješenja…. Presiromašan smo mi narod da bi doskočili toj količini nemara onih koji nas vode. Mene brine odnos prema narodu, neodgovornost, nebriga i uništavanje svega što nas okružuje. Bojim se budućnosti….jer ovo je tek početak.
Ovih dana mi se čini da su ljudi nekako drugačiji….ili je moj horoskop takav da srećem samo susretljive i dobre ljude.
Preksinoć je kod mene napadao snijeg. Kad sam se probudila i pogledala kroz prozor… nisam bila sigurna da ću moći na posao. Auto sam sparkirala u neki hangar… koji je od ceste koja se čisti udaljen stotinjak metara. Ostavljam ga tamo da mi se ne smrzavaju stakla. No kad zakrka snijeg… to je veliki problem. I dok sam bila u kupaoni…začujem neki čudan zvuk. Pogledam kroz prozor… a čovjek u traktoru-ralici čisti poljski put do hangara. Dok sam ja uspjela sići dolje… njega više nije bilo. To je nepoznati čovjek… kojemu grad plaća čišćenje. Sigurno mu u opisu posla nije čišćenje poljskih puteva… ali on je to učinio… jer je procijenio da bi netko mogao imati problema s odlaskom na posao. Da to nije učinio… nitko ga nikada ne bi pitao zašto nije. Učinio je to jer je savjestan, odgovoran i razmišlja o ljudima… a ne samo o zaradi.
Važno mu je kako obavlja svoj posao. Svaka mu čast! Osjećala sam se poput kraljice! Uljepšao mi je dan… i morala sam ga zato spomenuti u temi… jer to nam je svima dokaz da tako malo treba da ugodimo jedni drugima… Nije teško učiniti i malo više od onoga što se mora…. jer možda to nekome puno znači.
Ali očito je nekima teško odraditi i ono što im je posao i njihova odgovornost.
Jučer slušam premijera i Šukera kako se hvale jer su osigurali plaće za ovaj mjesec. Kao da su učinili nešto poput ovog čovjeka koji čisti snijeg… kao da su napravili neko čudo i nešto više od onoga što im je posao i što se od njih očekivalo. Prestrašno! Pa zar nekome moramo pljeskati kad odradi ono za što je plaćen i što mu je posao? Ili se možda zbilja radi o nekim čudesima… koja mi ne razumijemo….pa pljeskanje ne bi bilo na odmet?!!!
Blogeri, iskreno se nadam da nikome od vas neće biti hladno ovih dana. Ne smijem se ni sjetiti svih onih koji nemaju dom i spavaju pod otvorenim nebom ili u nekim ruševinama… bez grijanja. I iskreno se nadam će jednom svanuti jutro kad ćemo osjetiti sigurnost jer se možemo osloniti na riječ onih kojima je poklonjeno naše povjerenje - povjerenje naroda.



Post je objavljen 09.01.2009. u 23:33 sati.