prvi mjesec počeo.
iščekivanje rođendana počelo.
buđenja prvih 5 dana su bila dosta kasno i bila su sretna.
6. buđenje me shrvalo.
''Halo! **** je. Dida je umro. ..''
mamine rečenice u razgovoru su mi sve rekle.
na kraju je poklopila i duboko uzdahnula.
''Djeco dede više nema.''
ležala sam dobrih 15 minuta.
oči su mi bile razgoračene.
al' suze još nisu bile na redu.
čula sam njih kako jecaju.
tada sam se slomila.
prekrila sam se po glavi.
nadala sam se da je to samo grozan san.
al' znala sam da nije.
navikla sam da oni koje volim odlaze.
''Je**** mater mama. Kak'? Kak'?''
udarao je u zid.
plakao je glasno.
osjetila sam njegovu bol iz druge prostorije.
njegova bol me shrvala.
plakala sam kad je i on plakao.
ležala sam 2 dana doma.
al' osjećaja nije bilo.
osjetila sam da je još tu.
al' nije bio.
obećala sam si da nema suza pred drugima.
al' nisam uspjela.
istrčala sam iz auta i otrčala k baki.
plakala je zajedno sa mnom.
''Bako nije fer.
Znam srce da nije,
al' on ne bi htio da plačeš.''
išla sam s njom pognute glave.
suze su močile jaknu i maramu.
jecala sam kao mala beba.
priznajem da nisam izdržala.
sve je završilo.
okrenula sam se.
bile su tamo.
''Dođi. Nemoj plakati. Volim te.''
zagrlile su me, obrisale suze i poljubile.
hvala im najviše na svijetu.
a kakao s Njom me opet vratio na mjesto.