Evo u naslovu sam se malo nasalila s kraticom svoje Udruge MVKO - Molitveni Vijenac Kraljice Obitelji, u cije ime idem na Medjunarodni obiteljski susret, upravo rijesivsi svoj do sada najveci tehnicki problem, i dobivsi vizu, zajedno sa svojim prijateljima, tako da smo se nakon svih stresova srdacno rastali, veseleci se iducem susretu u Meksiku! Htjela sam staviti i fotku vize, no cini se da sam kabel od fotica zaboravila doma...U ponedjeljak jos moram sa sestrama obnoviti svoju ekvadorsku legitimaciju - censo, koja mi je nestala ono prije par tjedana, zajedno s bankovnim karticama, te tako pomalo obnavljam sve tada nestale dokumente...
A potrazila sam i informacije o nasim misionarima u Meksiku, i nasla nesto i vise nego zanimljivo!!! O jedinom tamosnjem aktivnom hrvatskom misionaru, salezijancu don Marinu Mandicu, koji ima vjerovali ili ne - tocno 83. godine! (3 godine stariji od moje tetkice!) A prosle godine je bio u Hrvatskoj i na susretu nasih misionara!
Kako sam procitala da je on rodom iz Zakucca, kod Omisa, sjetila sam se i da je sv. Leopold Bogdan Mandic porijeklom bas od tamo (njegovo novo i krasno svetiste tamo sam posjetila i obisla prigodom svojih misijskih priprema u Splitu), pa ne sumnjam da su oni i u nekom rodu...Pogotovo procitavsi detalj o ispovijedanju d. Marina na jos mu nepoznatom jeziku...Pokusat cu potraziti i posjetiti o. Marina sljedeci tjedan! A do tada i vi citajte o njemu, i o Meksiku...
Razgovor s don Marinom Mandicem
Don Marin Mandić
Rođen je u Zakučcu (Omiš) 12. kolovoza 1926. Maturirao je 1947. godine na Klasičnoj gimnaziji u Splitu. U Salezijansku družbu stupio je 1938. na Knežiji, a nakon novicijata u Sloveniji (Škrljevo) položio je 1944. godine prve redovničke zavjete. Bogosloviju je prve dvije godine studirao u Ljubljani, a nastavio i završio u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1953. Godine 1972. u Zagrebu je završio filozofski fakultet. Bio je odgojitelj u Biskupskom sjemeništu u Zadru, trinaest godina odgojitelj i profesor salezijanskih sjemeništaraca u Križevcima i Rijeci, župnik i kapelan po raznim mjestima u Hrvatskoj i Njemačkoj. Držao je duhovne vježbe u Hrvatskoj i Sloveniji te pučke misije u Hrvatskoj i Srbiji. Od 1991. do 1995. godine bio je duhovnik sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Bosanskom Aleksandrovcu kod Banje Luke. Preko dvadeset godina misionari u plemenu Mixes na jugu Meksika. Bavio se spisateljskim radom, te je u vlastitoj nakladi izdao deset knjiga, a u raznim časopisima i glasilima objavljivao članke, osvrte i rasprave.
Meksiko
Meksiko: (Sjedinjenje Meksičke Države): država u Srednjoj Americi.
Federalna republika: sastoji se od 31 savezne države i 1 federalnog distrikta. Neovisnost od Španjolske stekla je 1810.
Površina: gotovo 2 milijuna kvadratnih kilometara (14. u svijetu).
Stanovništvo: preko 108 milijuna (11. u svijetu). Indijanci 29%, bijelci i kreoli 15%, mestici 65%.
Jezik: španjolski i 62 indijanska ravnopravna jezika na cijelom području
Klima: tropska i suptropska, prašume (1000 m), visoki planinski pašnjaci (3000 m), snježni vrhovi (4000 m).
Glavni grad: Ciudad de México.
Povijest: Na tlu Meksika razvilo se nekoliko starih indijanskih civilizacija - Tolteka, Maya i Azteka. Razbili su ih španjolski osvajači pod vodstvom Hermana Cortesa (1519-21), pretvorili domoroce u kmetove i osnovali Novu Španjolsku. Ustanci od 1810. do 1823. svrgli su cara i proglasili republiku. Ukidanje ropstva izazvalo je intervenciju SAD, koje su 1845. anektirale Teksas, područje današnje Kalifornije i Novog Meksika. Nakon rušenja diktatorskog režima predsjednika Santa Ane i poraza konzervativaca (1861) B. Juárez je proveo liberalne reforme. Vojnom intervencijom Napoleona III Meksiku je nametnut austrijski nadvojvoda Maksimilijan kojega je Juárez zarobio i strijeljao, nakon čega su se Francuzi povukli. U Meksičkoj revoluciji 1810-17. koju je predvodio E. Zapata svrgnut je diktator P. Diaz, provedena agrarna reforma, nacionalizirane željeznice i industrija te laicizirane škole. Prema ustavu iz 1917. Meksiko je demokratska savezna republika s predsjednikom koji se bira na općim izborima s mandatom od šest godina.
Dragi ljudi u brdima Sierra Mixes
Don Marin Mandić jedan od četvorice naših misionara (don Danko Litrić, i don Sebastijan Marković u Ruandi, te don Ivan Stojanović u Gani), posjetio je ovoga ljeta domovinu. Iskoristili smo priliku i porazgovarali s njim o Meksiku, misijskom radu i njegovim bogatim salezijanskim iskustvima.
DBD: Don Marine, naši će čitatelji, vjerujemo, rado pročitati nešto o Vama i Vašim misionarskim iskustvima. Koliko dugo ste u Meksiku?
DON MARIN: Po milosti Božjoj, od 1978. Otišao sam istoga dana kad je svete uspomene papa Ivana Pavao II došao na kormilo Crkve. Sada već dalekog 22. listopada poletio sam u daleki Meksiko. Ondje sam, uz česte prekide, već 14 godina.
DBD: Koja Vam je bila prva dužnost?
DON MARIN: Bio sam župnik i župni vikar ili kapelan u Ayutli gore u visokim brdima Sierra Mixes u Južnom Meksiku. Kao sada se sjećam onoga dana. Došao sam u crkvu da se predstavim župniku koji se spremao za svetu misu. On me srdačno primio i rekao: "Idite u ispovjedaonicu, ljudi već čekaju." Ja sam se potužio na svoj slabi španjolski jezik, ali on me počeo uvjeravati da ću ispovijedati na jeziku plemena Mixes, na što sam se skamenio. U međuvremenu mi je napisao formulu kojom započinjem ispovijed i onu s kojom otpuštam penitenta. Ponovio sam je dva puta, a on je rekao: "Ostalo neka ti pomogne Duh Sveti, brate moj!" Tako je počelo.
DBD: Duh Sveti se nije uzalud trudio s Vama?
DON MARIN: Nije. Iznenadio sam se kad sam vidio kako taj jednostavni, često i nepismen narod vjeruje, s koliko ljubavi ide na sakramente, pa tako i na svetu ispovijed. Jednoga sam čovjeka upitao: "Zašto se često ispovijedaš?" On mi je odgovorio: "Tako se posvećujem!" Na selima su nas pred ispovjedaonicama čekali beskrajni redovi vjernika. Uvijek sam rado ispovijedao; sate i sate sam provodio u ispovjedaonici. Bilo mi je žao kad sam ih zbog slaba zdravlja i opake bolesti morao napustiti. Početkom ožujka 1989. vratio sam se u Hrvatsku gdje sam operirao tumor i nakon toga, radi oporavka, ostao tu punih dvanaest godina. Tada su me prijatelji iz biblijske grupe u gradu Oaxaci pozvali i platili mi povratnu kartu.
DBD: Rado ste se vratili?
DON MARIN: Jesam. Mogu Vam reći da sam veoma sretan i dragom Bogu neizmjerno zahvalan za svoje misijsko zvanje. Svako jutro molim: "Klanjam ti se, Bože moj, ljubim te svim srcem, zahvaljujem ti što si me stvorio, pozvao me k svojoj svetoj vjeri, darovao mi svećeničko zvanje, pozvao me u Salezijansku družbu i dao mi misijski poziv.
DBD: Što Vas je uopće potaklo da pođete u misije?
DON MARIN: Tri motiva! Prvi je zahvalnost prema dragom Bogu. Baš sam bio navršio 25 godina svećeništva. U mladosti su mi govorili: "Neće bijedni i uvijek slabašni Marin zapjevati mladu misu!" Ja sam, prije pet godina, slavio i pjevao zlatnu misu!
Drugi motiv je bio: otkupiti moj dragi hrvatski narod žarkim molitvama, žrtvama do spremnosti da darujem vlastiti život samo da ga oslobodim od, kako se običavalo reći, "sramotnog trolista psovačkih naroda", te da Hrvatska bude Croatia sacra. Treći je motiv ljubav prema drugim narodima i jezicima, profesor sam francuskoga i slavenskih jezika.
DBD: Kako ste se odlučili baš za Meksiko?
DON MARIN: Meksiko je divna zemlja! Mexico lindo y querido! Danas ima više od sto milijuna stanovnika. To je zemlja mnogih prirodnih ljepota, ali i pustinja i malo obradive zemlje, zbog čega u nekim krajevima vlada siromaštvo, osobito na jugu, u državama Oaxaca i Chapas, gdje su se dogodile najveće pobune, ustanci i krvoprolića.
DBD: Dok nisu izborili samostalnost…
DON MARIN: Španjolski su osvajači u početku prolili more krvi, zbog čega čujemo brojne osude. Bio sam očevidac kako je u gradu Meksiku španjolskog kralja dočekalo pedesetak ljudi.
DBD: Meksiko je zemlja s najviše jezika na svijetu.
DON MARIN: Da, imaju preko 65 jezika i tisuće dijalekata. Ipak, španjolski jezik im omogućuje sporazumijevanje posvuda, tako je olakšana komunikacija među plemenima koja su se u prošlosti krvavo obračunavala ratujući selo protiv sela. Nasreću, u Meksiku se ukazala Majka Božja, Gospa Guadalupska, Kraljica Meksika i Latinske Amerike. Ona čudesno ispunjava srce svakog Meksikanca, a bazilika njoj u čast sagrađena u glavnom gradu godišnje okupi i do 6 milijuna hodočasnika. Mnogi vjeruju da je ona meksičke pokrajine i plemena ujedinila u jednu zemlju i jedan narod. Meksikanci su marijanski narod, plemeniti su, ljubazni i otvoreni ljudskim i Božjim vrednotama.
DBD: Meksikanci su mlada nacija, a mladi su odabrano polje rada za salezijance. Kako se don Boscovi sinovi snalaze u Meksiku?
DON MARIN: Salezijanci su u Meksiku prisutni brojnim djelima. Vjerojatno smo najbrojnija redovnička zajednica, a u radu s mladima smo na prvom mjestu. Imamo dvije provincije, a svaka ima preko trideset kuća, škola, župa ili prisutnosti, kako običavamo reći. Na sjeveru Meksika je provincija Guadalajara posvećena Kristu Kralju i Mariji Pomoćnici sa sjedištem u Guadalajari. Ja sam u južnoj provinciji Meksiko u kojoj imamo našu misijsku prelaturu Mixes u brdima Sierra Mixes. Osnovana je prije četrdeset godina, imamo već trećeg biskupa. Prvi biskup je bio i prvi misionar mons. Felipe Gallardo, ondašnji provincijal koji je sagradio prekrasan misijski dom u Ayutli Mixes i veliku bolnicu u susjednoj župi San Isidoro za bijele Marijine sestre koje su došle iz Španjolske i mnogo dobra čine običnom puku. U Ayutli sam proživio četiri mjeseca i jedva ostao živ zbog nesnosnih vrućina. Tu sam doživio dragocjeno iskustvo kako se ostvaruju riječi velikog pape Pija XII: "Postavite u pustinju gorljiva svećenika i pustinja će procvjetati."
DBD: Salezijanci su dakle aktivni u tom dijelu svijeta?
DON MARINO: Sreća Božja da postoje salezijanci. Oni vode gotovo sve škole i učilišta. Poznato je učilište u gradu Meksiku uz provincijalnu kuću. Imamo jako puno seoskih župa. Sela su velika, a obitelji s brojnom djecom. U župi u kojoj djelujem, Tlavuitoltepec, jedno veliko selo ima sedam škola, a salezijanci vode škole od vrtića do fakulteta. Tu su još i brojni oratoriji puni djece i mladih kao u don Boscovo vrijeme. Državno školstvo, usput rečeno, u neprestanu je previranju, pa zbog toga trpi i prenošenje znanja i odgoj. Učitelji i nastavnici često štrajkaju i mjesecima prekidaju nastavu, osobito u gradu Oaxaca, gdje mladež vapi za dobrim odgojiteljima.
Citam i da je prosle godine bio u Hrvatskoj:
Misijski susret u Banja Luci 2007
Jos o tom susretu
Glas Koncila o susretu
A upravo sam mu se javila i na njegov mail!
Postovani oce Marine!
Kao laikinja misionarka iz Ekvadora, u Zajednici Krista Misionara
Molitelja, nase s. Lenke Covic, spremam se ovaj utorak na put za
Meksiko na Medjunarodni obiteljski susret, i to kao predstavnica
Udruge Molitveni Vijenac Kraljice Obitelji iz Zagreba! Upravo sam
danas dobila i vizu, a letim utorak ujutro preko Bogote, tvrtkom
Avianca.
Na internetu sam potrazila podatke o nasim misionarima u Meksiku,
i naisla na krasan tekst o Vama!
Zadivljena Vasom dobi i vitalnoscu (3 godine ste stariji od moje
tete Drage u Zagrebu...), vjerujem da ste najstariji aktivni ne
samo hrvatski misionar, vec mozda i misionar uopce, te se divim
Vasoj hrabrosti i ucinkovitosti, i svakako bih Vas zeljela
vidjeti i upoznati iducega tjedna, ako ikako bude prigode?
Upravo sam Vas pokusala nazvati i na broj telefona kojeg sam
nasla u misijskom adresaru, no ne daje
nikakav signal. Drago mi je i da imate i koristite i mail
adresu (kao dodatni znak vase aktualnosti i vitalnosti!), te se
nadam da cemo barem ovim putem uspjeti stupiti u
kontakt i puno Vas pozdravljam, zeleci Vam svako dobro i
blagoslov u novoj godini!
Usput radi Vaseg prezimena i porijekla (proslo ljeto sam posjetila
krasno novo svetiste sv. Leopolda u Vasem Zatoccu!), vjerujem da
ste u rodu i
sa sv. Leopoldom Mandicem?
Veliki pozdrav,
Drina Cavar
ing. matematike i teolog
Post je objavljen 09.01.2009. u 21:59 sati.