Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/andreaicharliefriends4ever

Marketing

Evo o papagajima!!!

P.S. linkove ću promijeniti kad stignem , punooo će vas biti u njima ,tako da se ne zabrinjavate!!! A sad ćemo o papagajima:

TIGRICE:

Tigrica ili Melopsittacus undulatus je jako popularni pernati kucni ljubimac. U prirodi živi u Australiji. Izvorna tigrica je zelene boje. U zatoceništvu križanjem dobilo se razlicitih boja plava, ljubicasta, siva, crna, žuta, bijela.

Velicina je oko 15 cm, zavisi od vrste. Žive oko 10 godina.

Raspoznavanje izmedu spola mužjak ima kljun plavi dok ženka smedi.

Jako lako se razmnožavaju. Ženka iznese oko 4 i 8 jaja koje inkuba 18 dana. Mladi iz gnijezda izlaze poslije 4 tjedna. Poslije 4 do 5 mjeseci dobivaju konacnu boju.

Afričke sive papige ( ):

Ove popularne papige potiču iz središnjeg dijela Afrike. Kada se govori o žakou, obično se misli na vrstu Psittacus erithacus erithacus ili kongo afričku sivu papigu. Sive su boje perja, svijetlog na području vrata i trbuha, tamnog na krilima, a karakterističan je crveni rep. Teški su od 400-650 grama. Druga vrsta je timneh afrička siva papiga - Psittacus erithacus timneh, nešto manja i lakša, sive boje perja, ali rep je tamno kestenjaste boje, a i gornji dio kljuna može biti kestenjast ili čak i svjetliji. Obje vrste žive 50-70 godina. Članak iz pera Jasminke, vlasnice žakoa po imenu Yoda.

Jedina razlika među njima jest taj vanjski izgled i to je potrebno zapamtiti jer se često čuju komentari da je timneh manje vrijedan u usporedbi te dvije papige.

Najčešće usporedbe kongo afričke papige su «što je kadilak među automobilima, to je žako među papigama» ili «spoj pameti i ljepote». Neki ljudi ih ne smatraju interesantnima jer nisu šareni kao najveći broj papiga, ali to misle samo dok ne upoznaju njihov šarm i karakter.

Mlade ptice imaju crne oči koje oko 6. mjeseca starosti počinju poprimati svjetliju boju. Do navršene prve godine života oči su svijetlo sive. Oko 1,5 do 2 godine starosti oči postaju boje svijetle slame, te konačno oko 3-4 godine postaju svijetlo žute. Sazrijevaju oko 4-5 godine starosti.

Poznati su kao najbolji govornici među papigama, kako po broju riječi tako i po njihovom razumijevanju, upotrebi i komunikaciji. Nakon prvih naučenih riječi sposobni su sami smišljati njihovu primjenu u novim situacijama ili kad žele nešto priopćiti ukućanima. U dodiru sa strancima su povučeni, uglavnom stoje sa strane i samo promatraju. Jako su vezani za ukućane i kada steknete njihovo povjerenje njihovo srce je vaše zauvijek. Ali isto tako su i velika zlopamtila, tako da treba paziti da nitko ne bude grub s njima, jer onaj tko im se jednom zamjeri vrlo teško može opet steći njihovo povjerenje i ljubav, i vrlo često takvi nesretnici završe s bolnim ugrizima njihova snažna kljuna ako im se previše približe.

Iako su poznati kao govornici ima primjeraka koji ne govore, oponašaju zvukove aparata, drugih životinja, fućkaju, ali ne govore pa razlog uzimanja žakoa nikad ne bi smio biti govor. Uostalom, nikad razlog uzimanja papige ne bi trebao biti to što može naučiti govoriti.

Na mnogim mjestima piše da su skloni čupanju perja, da su čangrizavi, da rado grizu – ali to vrijedi samo za ptice kojima se nedovoljno bavite i koje nisu naučene nekim osnovnim pravilima. Žako nije ptica za svaku kuću, oni traže jako puno vremena, stimulacije kroz igru, rješavanje problema («pametne igračke» kao za malu djecu) i druženje sa ljudima. Mogu razviti mentalni kapacitet petogodišnjeg djeteta, ali emocionalnu inteligenciju samo dvogodišnjaka – tako da treba dobro razmisliti da li ćete imati vremena za njih kroz slijedećih 50 godina, jer oni su takvi cijeli život.

Spadaju u ugrožene vrste, jer im prirodna staništa nestaju i nemilosrdno ih love u prirodi, što je uvelike smanjio broj jedinki u divljini. Nakon što budu ulovljeni, šverca ih se u zemlje diljem svijeta, pri ćemu i preko 50% jedinki ne preživi transport ili ugine neposredno nakon njega. Stoga je jedna od bitnih stvari prilikom nabavke provjera porijekla ptice, te se preporuča kupovati mlade ptice od uzgajivača iz domaćeg uzgoja, kako ne bismo uskoro ostali bez još jedne vrijedne vrste u prirodi.

ROZELE:

Potiču iz istočne i jugoistočne azije, preferiraju vlažne i poluvlažne šume sve do 1600m nadmorske visine. U divljini žive u parovima ili manjim grupama do 6 ptica, mladi formiraju veće grupe koje se kasnije opet podijele i smanje. Vrlo su prilagodljive. Hranu traže na podu, pretežno se hrane sa sjemenkama, sjemenjem trava i drveća, plodovima, bobicama, orasima, nektarom cvijeća, ali i insektima i njihovim ličinkama.


Dužina: oko 36cm
Težina: oko 116g, ženka nešto lakša
Očekivano trajanje života: 20 do 25g

Boja mužjaka: šarlah crvena, plava fleka na obrazima, leđa i ramena srna s tamnocrvenim rubovima, letno perje crno s tamnoplavim obrubima, rub krila svijetloplavi. Srednje perje na repu tamnoplavo sa sivobijelim vrhovima, kljun sivobijeli, zjenica smeđa, nogice sive.

Boja ženke: kao i kod mužjaka, glava i kljun u pravilu nešto manji

Mladi: zeleni, glava i perje oko nogu crveni, potpuno se oboje sa oko 14 mjeseci starosti.
Nisu baš preporučljivi za neiskusne vlasnike, jer traže puno mjesta - vrlo su aktivne ptice, koje vole mnogo letjeti i penjati se. Ne preporuča se držanje u kavezima, nego u vanjskim volijerama ili unutarnjim volijerama. Ne preporuča se držanje na temperaturi ispod nule bez zaštitne kućice gdje je temperatura iznad 0. Ako ih se drži unutra, treba im omogućiti jako puno letenja i penjanja. Vole grickati i koristiti kljun, pa im uvijek treba ponuditi svježe grančice i komade drva kako bi zadovoljile tu potrebu. Za vrijeme parenja su vrlo agresivne prema drugim vrstama i preporuča se držati svaki par odvojeno.

Mogu postati vrlo privržene jer nisu toliko plašljive po prirodi, a vrlo su robustne i izdržljive. Glas im nije vrlo glasan, ali kontaktni poziv je. Jako se vole kupati, pa bi uvijek trebali imati na raspolaganju kadicu ili im redovito (nekoliko puta tjedno) treba ponuditi tuširanje (u vanjskim volijerama se preporuča ugradnja tuša). Rado se kreću po podu volijere, pa se ako se drže vani preporuča redovito kontroliranje na parazite.

Ako se želi par, preporuča se nabavka nešto starijeg (oko 1,5 do 2g) para koji se dokazao kao harmoničan i skladan par, a ne preporuča se udruživanje s drugim vrstama papiga ako su u paru, pogotovo u vrijeme parenja.


I MISLIM DA IMA DOVOLJNO TEKSTA ZA PROČITATI , NARAVNO NAPISAT ĆU NEŠTO I O PAPIGAMA ARAMA KOJE SU MENI NAJLJEPŠE. poZZZ I KI$$


Post je objavljen 09.01.2009. u 14:19 sati.