Nemam me ovih dana u ovome svijetu...a nema ni vas kod mene.
Malo sam u gužvi.
Moj diplomski i nije tako blizu koliko se činilo. Ostalo mi "još tri ispita" - zapravo ih je četiri, ali toliko svima lažem, da već automatski izjavljujem taj famozan broj tri. Zašto tri, a zašto ne četiri? Bilo je lijepše za čuti mojima, ne zvuči puno, a nije ni malo...Znam ispit gore - dolje, ali nije. Nisam položila ni jedan već četiri mjeseca. To jest situacija za depresiju, a i činjenica da za nadolazeći ispit ne napredujem nikako.
Nemam vremena - manično se hvatam fitnesa jer već ne mogu zakopčati hlače, a ako ih uspijem, ne mogu disati u njima. I to je depresivno. Ali nisam u depresiji.
Nemam primanja, ali sam ovih blagdana uspjela potrošiti 600 kn na "stvari koje su bile potrebne". Ni kuna nije bila moja. Sve je to bila hrpa 100-tica i 200-tica kao "poklon za Božić" "da imam love". Sad sam švorc. Definitivno. Zadnja lova otišla je danas za rođendan jednog 15godišnjaka.
Doček Nove bilo mi je fenomenalan - za razliku od prošlog. Zato sam još uvijek pod dojmovima.
Nadam se da će mi ova godina biti bolja, nego prethodna.
Barem da nitko ne počini saoubojstvo i da se nitko stariji od 50, a rodbinski vezan uz mene ne vjenča. I da, želim da ove godine nitko ne umre.
Novogodišnje odluke?
Imala sam nekoliko i sve su pale u vodu. ostati samo na tome da ne kunzumiram šećer kao namirnicu, osim u stvarima u kojim jest (pr. čokolada) i pazit ću što jedem i koliko.
Nikakve drastične mjere.
Želim biti bolja prema ljudima koji me okružuju, ali uvijek zaboravim biti dobra.
Vama, dragim ljudima koji me čitate želim od srca sve najbolje - osobito da nađete nekoga tko će vas voljeti najviše na svijetu jer zaslužujete nekoga takvoga...
Post je objavljen 09.01.2009. u 14:00 sati.