Siguran sam, drugarice i drugovi blogeri, da se pitate gdje je vaš omiljeni drug Skitač i Pripovidač. Neki su se i zabrinuli. Fala im na brizi. Al, radosna srca javljam vam da sam živ i zdrav, al u depresiji i recesiji. Totalka.
Evo, nakon podebljeg minusa na svim računima i karticama ubi me vi dana i ovi vanjski minusi. Te minus 15, danas minus 18, a pet centi iznad tla i - 20 celzijevaca. I onda se sjetim mog pajdaša, pučkog meteorologa Brace koji mi je još u rujnu navistio kako će siječanj biti jebački studen. Priznajem, mislio sam da se u Bracin termometar na šljivi ne može baš pouzdati – privario sam se.
- Zima 2009-te će biti oštra. Pogotovo prvih 22 dana siječnja. – Jutarnje temperature kretat će se između 8 i 13 stupnjeva ispod ništice, a dnevne do minus 2 ili tri stupnja. No, već u veljači temperature će porasti, a u srpnju i kolovozu doseći će i do 38 celzija – reko je tad Braco. I imo je pravo, još je bio malo blag.
Sva sreća što se grijem na drva pa me ne handri plin, Rusi, Ukrajinci, Hamas, Al Qaeda, Arapi, EU… Je da moram prvo razgrnit snig kako bi došo do drva, nacipat ih, upalit vatru, izbacit pepel, izračit i prozračit… Al kad moja se kalijeva peć zagrije grije, zagrije ma ko njega prpošna ženska. I ne ladi se lako. Kad se vatra utrni (slučajno) ona se ladi polako, polako. A ne ko ovo novo grijanje na puce. Pritisniš i gotovo. Još nisi ni ruku maknio, a ona već ladna.
E, da. Još o depresiji. Bemti, TV ne smijem više ni upalit. U dnevnicima prvih 20 minuta samo visti o ubojstvima, silovanjima, privarama, drpanjima, samoubojstvima… Krvi do koljena. A onda oni pet minuta o politici. Ma ne znam što je gore. I onda ti budi vesel, optimista. Malo sutra. Neg donio sam odluku da utrnim te visti te od sad gledam samo dokumentarce. Samo, opet me handre ne scene kad lav il leopard za ručak smaže antilopu, a udav za večeru proguta prase.
Bemti i TV. Polupat ću ga, a škatulju strpat u moju kalijevu peć. Bit će bar njeke koristi. E, da. Imam još jednu brigu. Vrime je kad se svete kuće. A men svećenika godinama nema. Daleko im verat se po brdu. Lipo sam im reko, još ljepše su rekli i čvrsto obećali kako će ove godine doći. No, nji još nema, a kad će doći ne zna se. Ja uplatio, a… E, da. Baš sam tupav. Mort se sad kuće mogu posvetit i priko Interneta. Moram provjerit.
Eto, drugarice i drugovi blogeri. Toliko od mene, Da se ne sekirate ko ja. Ovo „ drugarice i drugovi“ je zbog toga što pretpostavljam da gospođa i gospode nema vud. Oni su na skijanju neđe po inozemstvu. U isčekivanju da se sretno vrate lipo vas pozdravljam.
Post je objavljen 09.01.2009. u 10:23 sati.