Dakle, na dobrom smo putu da uspješno pregrmimo prvi radni tjedan u novoj godini, i to kako kažu - kriznoj, kliznoj i nikakvoj nadasve. U stvari, ovo je bio jako dobar radni tjedan u kojem smo odgrizli jedan dan godišnjega, pa smo imali još jedan super kalendarski smješten blagdan i naposljetku - tri radna dana su prošla dok si rekao Šeks!
Ipak, čak i u tako slatko skraćenom tjednu bilo je veselih vijesti od koje su neke dospjele čak sa druge strane velike bare.
1.
Naime, neugledni američki škrabopis New York Post objavio je vijest o našem premijeru koji je proteklog mjeseca za vrijeme boravka u Velikoj jabuci posjetio jedan restoran i tamo uživao u svinjskim rebarcima i piletini.
Zamislite vi to!?
No, nije udarna vijest vezama uz svinjska rebarca i piletinu već uz činjenicu da su tik do stola našega prvaka sjedili nekoć slavni igrači bejzbola Darryl Strawberry i Eddie Murray.
Wow!
Kakva čast! Igrači bejzbola, heeeeej....
I sad, zamislite bezobrazluka, Sanader tim bivšim sportašima, nije pridavao nimalo pažnje.
Pa mislim stvaaarno, gospodo Amerikanci, pa šta vi mislite!?
Smatrate li vi zaista da mi, tamo neki zaostali ljudi iz "neugledne Europe" moramo poznavati ama baš svakog, kako sadašnjeg, tako i bivšeg igrača te pizdarije od sporta???
A što je to trebao naš Sandi? Molećivo tražiti autograme možda?
Ma marš!!!!
Uostalom, ako vi to ne znate, naš premijer je iz Splita. A u Splitu vam nitko nikoga ne šljivi!! Može do vas u kafiću ili restoranu sidit Anđa Džolić, Brad Pitt, Madonna ili bilo koja druga primadona - nitko ih neće *ebat ni dva posto!
Sto posto!
Prema tome, da ste u taj restoran doveli i puno veće zvijezde od ovih redikulastih Darryla Jagode i Edija koji čak nije ni Murphy, siguran sam da naš Ivo ne bi ni trznija. niti sedmim rebarcem na pjatu.
Ma ko vas... moji Ameri, ajde srčite pesak...
2.
Druga vijest ovoga petka je sjajna!
Mjesečnik The Banker, koji od 1926. godine prati financijska kretanja u svijetu, našem je guverneru Željku Rohatinskom, dodijelio dva priznanja za 2008. – proglasio ga je najboljim guvernerom Europe i najboljim centralnim bankarom u globalnim razmjerima.
Bravo za Željka Rohatinskog, svaka čast!
To šta radi taj čovjek u Hrvatskoj ravno je pravom čudu, magiji čak!
Ne znam točno kakav čaroban štapić posjeduje guverner HNB-a, u stvari, moram vam priznati da o makroekonomiji i bankarstvu nemam blagog pojma, ali Željko Rohatinski kao pojava, kao čovjek, kod mene izaziva strahovito poštovanje. Zamislite vi to, u današnjem svijetu u kojem je javni nastup bilo koje face umnogome važniji od toga što te iste face zaista i rade u svom poslu, čovjek koji ima izrazito primjetnu govornu manu osvaja svojom osobnošću, stručnošću, znanjem i mudrošću...
Hmm... možda je tu čak djelomično prisutan i kontraefekt jer mi zapadni Balkanci primitivni kakvi već jesmo svakog čovjeka s govornom manom apriori proglašavamo budalom.
U svakom slučaju - Željko Rohatinski je još jedan dokaz kako mi ostali zgubidani u ovoj zemlji imamo puno više sreće nego pameti i da za našu budućnost ne trebamo strahovati dokle god nas miluju ovakve konstelacije zvijezda, planeta i ostalih nebeskih tjelesa...
3.
Podjela karata za prijateljsku rukometnu utakmicu sa Slovenijom ( heeeej, čujte ovo - prijateljska sa Slovenijom :-))))) pretvorila se u pravu jutarnju moru. Tisuće ljudi koji su u redovima čekali na buri i kiši ostali su uskraćeni za toliko željenu ulaznicu.
Kasnije se neki dripac koji se predstavlja kao direktor organizacije Svjetskog prvenstva u Splitu, kleo kako su tisuće ulaznica podijelili rukometnim klubovima, udrugama veterana Domovinskog rata, udrugama ljubitelja malih životinja i ptica pjevica i tko zna kome još sve ne.
Istražujući po svim spomenutim formalnim i neformalnim organizacijama, iz pouzdanog izvora sam saznao kako na taj način nije podjeljena niti jedna jedina karta. Dripac laže!
Na koncu, onima koji su padali u nesvijest, plakali i zapomagali ispred Spaladium Arene dok su bezuspješno čekali u redu, ČokoLino Červar osobno je obećao ulaznice! Kada sam to čuo, došlo mi je da povičem preko čitavog Kaštelanskog zaljeva - heeeej i ja sam padao u nesvijest!!!!
Ulaznicu na sunce!!!!
Doduše, ajde ne baš ja, ali moj "mali" povremeno zapadne u takva stanja....
Idemo dalje!
4.
Bunika je u modi!
Prenosim doslovce tekst s portala za pacijente...
Biljka bunika ili crna bunika (Hyoscyamus niger) pripada porodici pomoćnice – Solanaceae. Toj porodici pripada veći broj otrovnih vrsta koje sadrže alkaloide tropanske strukture (hiosciamin, atropin, apoatropin, beladonin i skopolamin).
Bunika raste kao korov na zapuštenim mjestima, na neobrađenim poljima, uz putove i ograde, na tlu s obiljem nirata. Može narasti do 1 metra visine, s jednostavnom ili razgranatom stabljikom. Listovi su duboko nazubljeni. Ima žućkaste cvjetove s mrežastim ljubičastim žilama na laticama. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Površina cijele biljke je vunasta i ljepljiva, neugodna mirisa.
Kao otrovna i opasna biljka bila je poznata još u starom vijeku. U srednjem se vijeku rabila za umirenje i i uspavljivanje (zbog relativno visokog sadržaja skopolamina). Bila je sastavni dio ljubavnih napitaka i masti vještica. Zlorabila se pri mnogim čarolijama, spominje se kao otrov u Hamletu, a i smrt Julije povezuje se s napitkom spravljenim s bunikom. Zbog takve primjene dugo je bila izvan terapijske primjene, no danas je uvrštena u Europsku farmakopeju. Suvremena fitoterapija pripravke iz lista crne bunike rabi u strogo kontroliranim dozama, kao sastavni dio sredstava protiv astme (astma-cigarete). Osim ekstrakata i danas se izrađuje ulje bunike koje se u nekim krajevima rabi za utrljavanje protiv reumatskih i drugih bolova.
Bunika se često povezuje s velebiljem (Atropa belladonna) budući da pripadaju istoj porodici i sadrže slične sastojke. U nekim knjigama se čak Atropa belladonna na hrvatskom pogrešno naziva bun ili velika bunika. Obje su biljke raširene u flori naše zemlje. Velebilje naraste do 2 metra visine, ima velike, jajolike listove cjelovitog ruba. Ljubičastosmeđi cjevasti, obješeni cvjetovi razvijaju se pojedinačno. Plod je sočna, crna, sjajna vrlo otrovna boba (smrtna doza kod djece je 3-4 pojedene bobe, a kod odraslih 10-15 boba).
Zbog sadržaja otrovnih alkaloida bunika i velebilje izazivaju egzaltacije, halucinacije i delirij, a otrov se može apsorbirati i kroz kožu. Prvi, najtipičniji simptom djelovanja tropanskih alkaloida privremeni je gubitak pamćenja. Znakovi trovanja nastupaju vrlo brzo – javlja se crvenilo u licu, ubrzani puls, suhoća u ustima, žeđ, nemir i osjećaj euforije, poriv za brzim govorenjem, halucinacije i delirij. Nastupaju i probavni poremećaji, omaglica, povraćanje, teškoće pri disanju, izražen je simptom raširenih zjenica sa smetnjama vida. Otrovati se mogu i osobe jedući ptice (npr. prepelice) ili puževe koji se hrane tim biljkama. Kod otrovanja potrebna je hitna liječnička intervencija, izazivanje povraćanja, ispiranje želuca i davanje protuotrova.
Hmmm...kad vidim sve ovo...
Nego, vidio sam jučer-prekjučer na televiziji jednu babu s brkovima ko Musa Kesedžija koja je kazivala kako su u njenom selu oduvijek koristili buniku i da im nikad ništa nije bilo!
A ne baba, nego su ti brkovi izrasli od blitve i kupusa!!!
5.
Situacija s plinom, ovih će se dana stabilizirati...
Doduše, Rusi još neko vrijeme neće otvoriti špinu plinovoda ali iz izvora bliskih Državnoj upravi za robne rezerve saznajemo kako će se ovih dana narodu podijeliti velike količine graha iz prošlogodišnje zalihe po popularnim cijenama.
Udri brigu na prd... ovaj, htio sam reći na veselje!
Dakako...
Post je objavljen 09.01.2009. u 10:01 sati.