Marketing
nezaboravna tucanja - 2.dio
- nastavak jučerašnjeg posta -
KAVALIR
S PEGLICOM
Skačući kao klokani po sobi nabrzinu smo oblačili hlače, ona donji dio trenerke, ja traperice, i ona je ispaljivala riječi sto na sat.
- Sakrij se negdje! Sakrij se bilo gdje! Odi u kupaonicu, zaključaj se! Ja ću sići da mu otvorim vrata i usporit ću ga. Ljubomoran je ko vrag! Ne smije te ni vidjeti!… - i tako dalje.
Gdje da se sakrijem? U kupaonici je wc, a ovaj je dojurio kao da ga velika nužda goni. Ako se odmah zaputi da se olakša, eto sranja! I gdje su mi cipele?! Sagnem se licem do tepiha i povirim ispod svih komada namještaja. Nigdje nijedne. Božena me je preskočila hrleći van i kukajući:
- Ajoj! Ajoj! Ajoj!
Obukao sam i košulju i izišao u predsoblje. Nije bilo veće od dva na dva metra i u njemu se zaista nigdje nije moglo skloniti. Da odem u kuhinju, a majmun uđe popiti čašu vode, donio je pivu koju hoće staviti u hladnjak ili štogod slično… Nije dobro. Pritisnuo sam kvaku na vratima djevojke s kojom sam došao i unišao bez kucanja.
Ona je sjedila na kauču pored svog dečka, a on je na niskom stoliću rasprostro papiriće i hrpicu trave i motao jointove. Oboje su me začuđeno odmjerili, a njegov se pogled zaustavio na mojim bosim nogama. Progovorio sam prije nego su me išta zapitali:
- Oprostite, smijem li vam se nakratko pridružiti?
Frajer je samo rekao "Hm!", a ona upitala:
- Zašto?
Rekoh:
- Da sad ne objašnjavam…
Momak se okrene djevojci i kaže joj:
- Kristina, zar ti nije jasno? Ne mora ništa objašnjavati. - Tako sam saznao kako se ona zove.
Kod njega je proradila muška solidarnost prema meni, a kod nje ženska prema cimerici. Odahnuo sam. Srećom, njih dvojica nisu bili najbolji prijatelji. Sjeo sam na tabure nasuprot njima i rekao:
- Ostale su mi cipele unutra. Moram smisliti kako ih izvući…
Kristinin dečko nije bio bedast. Ne prekidajući motanje, reče joj:
- Bolje da zaključaš vrata od sobe, da onaj Boženin ne uđe. Tko zna što bi pomislio da vidi nepoznatog. Bolje da pomisli da se tucamo.
Ona se ustala i otišla okrenuti ključ u bravi. On mi ponudi smotak:
- Hoćeš?
Bio sam u ozbiljnom iskušenju da prihvatim, ali rekoh:
- Hvala. Radije ne bih.
Iznenađeno me je pogledao i zapitao:
- Zašto?
Morao sam zadovoljavajuće objasniti da ne povrijedim gostoljublje.
- Imam dva pravila. Prvo je da se nikada ne naduvam kada mi je loše, kada imam nekih problema, nego samo kada mi je dobro, da mi bude još bolje. Bojim se da me ne zgrabi "bad trip", a i ne bih htio da mi to postane rješenje kada se nađem u problema…
On se sumnjičavo zagleda u mene, demonstrativno ubaci smotak među usne i pripali. Nastavim:
- Drugo, nikada se ne napušim ako nisam negdje gdje mogu ostati prespavati. Ne volim izlaziti na ulicu naduvan, a kamoli ako moram voziti.
- 'Ajde, dobro - reče on. - Pametno - i doda joint Kristini. Ona potegne kao da joj o tome život ovisi. Ponovno ustane, ode u drugi kraj sobe, potraži među pločama, izvuče jednu i stavi na gramofon. "Dark Side of the Moon". Kao da je mene pitala. Njih dvoje su učas spržili prvi joint, a ja se prepustio muzici.
Kristinin dečko odmah pripali drugi smotak. Pripaljujući ga reče:
- Više volim više malih nego jedan veliki. Tako bolje kontroliram situaciju.
Potvrdim da sam razumio:
- Aha.
On ponudi:
- Premjesti se do nas na kauč. Ovdje je bolji stereo.
To je bio u pravu. Svi troje smo se usredotočili na muziku. On se nagnuo naprijed, gotovo preklopio po koljenima i njihao glavom u ritmu. Ona je zaklopila oči i zabacila glavu unazad da joj se grlo ispupčilo u luku. Bilo je zaista dobro.
S nosom gotovo do ruba stola on pripali treći joint. Srkao ga je sklopljenih očiju, a kada ponudi njoj, ona ni ne odgovori jer nije čula, što on nije ni primijetio. Sredio ga je sam. Uskoro se s njegove strane čulo kao pjevuši "Mmmmmmmm…", ali se to sve više pretvaralo u jednotonsko mrmljanje.
I onda je već bilo poslijepodne i vrućina je popustila, postalo je baš prijatno. Ustao sam preokrenuti ploču. Okrenuo sam se vratiti i vidio ga kako poteže Kristinu za nogu. Ne znam što je pokušavao s tom nogom, ali nije uspio. Sjeo sam nazad, a on se spustio na koljena s uže strane kauča i vukao Kristinu za obje noge držeći je za koljena. Nakon nekog vremena ona je shvatila što on kani i pomogla mu, pri čemu joj je tjeme palo na moju butinu. S gotovo spuštenim kapcima dograbio se njenih traperica, raskopčao ih i počeo povlačiti za nogavice. Ona je privukla koljena i uskoro su se njezine gole noge njihale po zraku. On ju je uhvatio za kukove i privukao na sebe, ona ga obgrlila nogama oko kukova. Da se sjetio raskopčati traperice, pojebao bi je pred mojim očima.
Ipak, bilo je očito da mu je dobro, a i njoj je odgovaralo jer se skladno uvijala u skladu s njim. I ona je bila sklopljenih očiju i potiho mrmljala. Spustio sam glavu i vrlo nježno dodirnuo usnicama njezine usnice. Na to je ona živnula kao da ju je stresla struja, munjevito uzdigla ruku, zgrabila me za glavu i silovito te privukla, te mi zvjerski uvalila palucavi jezik u usta, pri čemu je moja desna ruka sasvim prirodno spustila na njezine grudi. Onaj odozdo ju je tresao, a ja uronio licem u njezino lice, dok mi je njezino tijelo bilo pod rukom. Kliznuo sam dlanom niz njezinog trbuha, uvukao ga u gaćice, položio na krzneni trokut, a srednjak mi je dosegnuo do graška klitorisa. Vrlo brzo se uvijala u ritmu laganih pritisaka jagodice prsta, a ne svog dečka koju ju je navlačio klečeći joj između koljena.
U jednom trenutku ga pogledam, a on upravo razjapi oči. Vidio sam da je shvatio situaciju. Otvorio je usta kao da kani nešto reći, nešto vrlo značajno, borio se da to izleti iz njega, te napokon, ne prekidajući gibanje, prospe:
- Stereo!
Ne znam što mu je to značilo, moglo je značiti više toga, ali nakon toga se skljokao u ugao iza kauča i obeznanio.
Podigao sam se da ponovo preokrenem ploče. Vrativši se do Kristine, prihvatim je da je okrenem na koljena. Ona mi se namjesti kao da smo cijeloga života to uvježbavali i s užitkom je mrknem, prvo na kauču, a zatim preko one bale trske koje je ležala dovučena nasred sobe. Drugi puta nisam stigao svršiti jer me prekinulo kucanje.
Kucanje je bilo snažno i uporno, pa prekinem, odem do vrata, otključam, odškrinem ih tek pet centimetara i virnem. U predsoblju je stajala Božena držeći moje cipele na prsima. Otvorim vrata i uzmem ih.
- Što se zbiva? - zapita ona.
- Opća jebačina - rekoh ja.
Ona samo razvuče usta od uha do uha, okrene se i prhne u svoju sobu.
Ni minutu kasnije otvore se vrata koja sam zaboravio zaključati i Boženin frajer uđe u sobu.
- Što to čujem? - reče on.
Ja sam se iznova zabijao u Kristinu presavijenu preko trske, te rekoh:
- Svašta se priča.
Boženin frajer je gledao čas Kristininog frajera zgužvanog u uglu, čas mene i Kristinu. Zapita ponovo:
- Što to vidim? Mogu i ja?
Rekoh:
- Mislim da nitko nema ništa protiv.
Pridošlica je jedva dočekao da se spusti pred Kristinu na koljena, raskopča hlače, zgrabi je za uši i povuče joj glavu, te joj zagnjuri lice u svoje krilo. Njegovo pak lice raspekmezilo se od blaženstva.
- A mogu li ja do Božene? - zapitam.
On se suglasi bez oklijevanja.
- Aha!
Skočim i s iskolačenom alatkom krenem prema vratima pridržavajući svoje hlače oko koljena da ne padnem. Posljednje što sam vidio bilo je da se on odmah premjestio na moje mjesto.
Uđem tako u Boženinu sobu i kažem:
- Da završimo ono što smo započeli!
Da, da, "Zvečka" je legendarna, ima osnove za to, ali roditelji djeci ne pričaju sve legende iz nje.
Post je objavljen 08.01.2009. u 23:18 sati.