Marketing
OPET SAM U OBLACIMA
Ka dite volila san stat na ponistru i gledat oblake.
( Aj, dobro…. i bacit oko ko prolazi priko mosta i koga ima na rivi. Pa nećemo sad baš svaku gledat! )
Tražit nekakve poznate oblike. Ovaj mi sliči na…. ovo ili ono…..
Ima nešto lipo i fascinantno u njima.
Nešto šta ti uvik privuče pogled.
Kad puše…. brzina kojom minjaju oblike, boju.
Jedino ne volim one tmurne, guste, kišne. Prijeteče i crne.
Jer znam da onda slijedi ostajanje u kući i gledanje kroz ponistru.
I sad često pogledam oblake.
Moje zanimanje sad je drugačije. Sad prvenstveno nastojim škljocnit sa digitalcem.
Tek ponekad promislim kako me neki oblak na nešto ili na nekoga podsječa.
Više na to obratim pažnju kad vrtim i slažem slike.
Pa mi se čini kao da mi netko nešto poklanja…. recimo jabuku.
Netko trči za mnom.
Netko me gleda iza zatvorenih škura, prati, grije svojim pogledom.
Pa mi maše i zove me.
Onda se oblaci uskovitlaju kao moje misli.
Ovo je trenutak kad ne znam šta bi sa sobom.
Pa je sve nekako magličasto, zavijeno, uvijeno, nekako tajanstveno.
Dok ponovo ne proviri svitlo.
I onda sam opet ona stara ja, nasmijana.
Još uvik nekako….. u oblacima…..
Sa leptirićima
I koliko god mi bili lipi ovi raznorazni oblaci meni su i nadalje najlipši ovi nježni, nježni rozi.
A naročito ovi narančasti, obasjani zalaskom sunca.
Post je objavljen 09.01.2009. u 08:25 sati.