Marketing
Zdravstvena reforma koja to nije
Gledala sam jucer na OTV-u i na HTV-u emisije o zdravstvenoj reformi. Necu opisivati emisije, a jos manje vlastitu emocionalnu reakciju... 
Odlucila sam opisati neka svoja iskustva, jer u zadnje sam vrijeme cesto kod doktora.
Nedavno je moja mama iznenada dobila vrtoglavicu pracenu visokim tlakom. Sto napraviti u subotu poslijepodne? Na hitnu, naravno. Tamo smo cekali tri sata u cekaonici, dva sata na obradu i jos dva sata na kontrolni pregled. Srecom nasom, moja mama je zdrava, sto su potvrdili pregledi koje je naknadno obavila. A sto da nije bila? Ukupno sedam sati na hitnoj sigurno nije lagano podnijela, ne samo ona. Sto je sa ljudima koji satima cekaju na pregled u hitnoj sluzbi, posebno vikendima i praznicima kad mozda nismo u mogucnosti kontaktirati obiteljskog lijecnika? Sto reci kad se razboli maleno dijete i kada roditelji koji nisu medicinske struke moraju bespomocno satima cekati bez ikakvog objasnjenja? Jedini zakljucak je da nema dovoljno doktora i sestara i da su u manjini oni koji su spremni komunicirati s pacijentima. Obicno u cekaonicama pacijenti vrlo brzo shvate koja sestra i doktor/ica su spremni na razgovor i svaki puta kad izadju iz ordinacije prema njima krene copor zabrinutih.
Sasvim je jasno da nedostaje i doktora i sestara, a sasvim sigurno i ucenika i studenata koji se spremaju za ta zanimanja. Prema tome, nema tih participacija koje ce pomoci zdravstvu, proracunu i ministarstvu. Jedina nada je da im se povecaju place, da se zaposle stranci barem dok ne zavrsi obrazovanje studenata medicine i da se na taj nacin stimuliraju mladi ljudi na upis u medicinske skole i studije.
A sto se dogodi kad moramo lijecniku u normalno radno vrijeme? Obicno nas na vratima doceka obavijest da se mole umirovljenici i nezaposleni da dolaze prijepodne, a poslijepodne neka ostave zaposlenima, vodjeni logikom da ce zaposleni lijecniku doci samo nakon posla. Karikirano, penzici si mogu dopustiti luksuz bolesti samo ujutro, a zaposleni poslijepodne. Zaposleni, molimo vas da obavite svoju radnu smjenu pa makar i umirali od bolova, zastopanih noseva i slicnih neugodnosti. Reda mora biti!
Shvacam cemu sluzi obavijest, ali uistinu nije potrebna jer ne vjerujem da bi me lijecnik otjerao kuci zato sto sam kao odmarajuca trudnica dosla u vrijeme predvidjeno za zaposlene.
Sto kad dodjemo svojem lijecniku u dom zdravlja koji nije privatnik, kolokvijalno nazvanom socijalnim? Dobar primjer je "moj" ginekolog. Cini mi se strucnom, odgovornom i ljubaznom osobom. Ali ordinacija je u poluraspadajucem stanju. Stol pretpotopni, daleko od luksuznog pomicnog, mekanog stola iz privatnih ordinacija koje nemaju ugovor s HZZO-m. Nema ultrazvuka! Alternativa je posjet privatniku, ali nekima je to preskupo. Meni je bilo preskupo. Zato me salje u bolnicu na preglede i ultrazvuk. Imam uglavnom pozitivna iskustva s trudnickim pregledima. Jedini problem je beskonacno cekanje.
Cekamo satima.
Prednost imaju bolnicki pacijenti. Prednost imaju iznenadne ili dogovorene operacije. Zasto se barem bolnicki pacijenti ne mogu pregledati u poslijepodnevnoj smjeni, cak nocnoj? Bolnice rade 24 sata dnevno i nema nikakve logike da se svi pacijenti moraju obaviti od 7:30 do podneva, eventualno do dva sata poslijepodne.
Gdje su odgovori na ta pitanja? Ljudski odgovori, istiniti, bez politickih floskula.
Post je objavljen 08.01.2009. u 17:43 sati.