Sve što započne i što traje, jednom mora završiti.
Sviđalo se to vama ili ne.
Meni se ne sviđa, recimo, što mora završiti godišnji odmor. Moj.
Ali ko me pita.
On jednostavno završi, i što mogu drugo nego vratiti se u službicu.
Dobro da je imam, kako stvari u najljepšoj našoj stoje.
Pa sam se tako vratila i vijestima iz zemlje, svijeta i šire.
Uskim, vrlo uskim vijestima.
O ta uska varoš, o ti uski ljudi,
o taj puk što dnevno veći sljepac biva,
o te prazne glave, o te prazne grudi
i ta svakidašnja glupa perspektiva.
Lijepo je znati da se od doba Matoša, ništa promijenilo nije.
Mislim, to daje čovjeku osjećaj stabilnosti.
Što da patim sama sagledavanjem te perspektive.
Red je da nastavimo sa vašim obrazovanjem.
Napravio Latin emisiju o tome jesmo li jednaki pred zakonom.
Jer, navodno piše u Ustavu da moramo biti.
I sad, našo se on da propita jel kod nas sve po zakonu.
Ili barem nešto.
Pa ustanovio da nije ništa.
I sad se čudi.
Svašta.
Ne mrem vjerovati da još ima naivaca koji vjeruju da u životu
treba biti onako kako piše u Ustavu.
Gdje sve piše lijepo.
Jer je Ustav napisan po sistemu: što bi bilo, kad bi bilo.
A onda se sve zamišlja lijepo. Ko u bajci.
Zato da bi ljudi imali nešto lijepo za pročitati.
Kad im u životu postane teško.
Kad ih zgrome nepravde.
Kad ih tuku i otpuštaju.
Kad im ne daju što je njihovo.
Kad se nad njima izživljavaju.
Kad ih doktor izbaci iz ordinacije jer nemaju dopunsko.
Kad im kirurg isčupa infuziju u sred operacije.
Kad im djeca u školi uče o paklenim mukama.
I rodama koja nose bebe.
Kad nemaju za kruh i putar.
Ni za naranču.
Onda uzmu Ustav i čitaju kako bi stvari zapravo trebale izgledati.
Kako bi njima zapravo trebalo biti.
I kako bi to bilo lijepo.
A nije.
Jer imaju pravo glasa, pa su glas(ov)ali na izborima.
Pa imaju to što nemaju.
Ali još uvijek mogu čitati Ustav.
Možda im se jednom prosvijetli.
Kad im sasvim padne mrak.
"Golf teren potroši vode koliko naselje od 8.000 stanovnika"
piše u Zadarskom listu.
Mislim, ja stvarno ne shvaćam takva uska gledanja.
Kakva korist od naselja od 8.000 stanovnika koji samo piju vodu.
Pa opet piju vodu.
Svakoga dana.
Za zdravlje do 2 l dnevno popiju.
I kakva korist od toga pitam ja vas.
A kad lijepo natopiš golf igralište ima koristi za sve.
Golf je jedan prekrasan, zdrav sport.
2 i pol čovjeka igraju na stotinjak hektara zelenih, travnatih površina.
Obuku karirane hlačice do ispod koljena, štapom naguravaju kuglicu
od rupe do rupe.
Pa onda između rupa šetaju dok im drugi nose štapove.
A šetnja na svježem zraku je zdrava.
Sve je onako lagano, u slow motion-u, opuštajuće.
Pa onda odu u golf klub da rasprave svaku rupu.
Bit je u tome da ta dva i pol čovjeka trebaju barem 200 ljudi da ih
opslužuju na tim terenima. I voljni su im platiti da im nose štapove,
služe čaj, manikiraju nokte, glancaju cipele. I travu šišaju. I rupe buše.
I lišće uklanjaju. I vjetar zaustavljaju.
Mislim, umjesto da ste sretni što će mnogi rvati dobiti posao
zbog golfa, vi se bunite.
Zato što vam nitko nije objasnio u čemu je korist.
Zato sam ja tu
"Ruske menadžerice spremne pokazati sve".
U Moskvi. Na kalendarima tvrtki u kojima rade.
Umjesto da plaćaju manekenke da se skidaju, skinule se one,
pa te kalendare dijele poslovnim partnerima.
To je lijepo. Žene imaju poslovnog duha i štedljive su.
Čemu da plaćaju manekenkama kad i one mogu skinuti gaće.
Neka poslovni partneri vide da obrazovane žene nisu ništa
pametnije od manekenki.
I da im ništa pametnije od skidanja nije na pameti.
I da su uzalud išle u škole.
Jer u dubini duše, samo se žele skinuti.
Što svi čine svakoga dana od kada nauče ići na tutu.
I tako smo na kraju svi jednaki.
Konačno !
Post je objavljen 08.01.2009. u 07:54 sati.