Marketing
a tebi igla je u ruci zabodena..ali jarane ja ne mogu ko da si mi isčupo nogu....s tobom umro je dio mene a onaj drugi vene...
....počinjem opet...nastavljam sa ovom pričom...pričom mog života....
mnogo se toga promijenilo od posljednjega puta kad sam bila ovdje...pisala post...ubijala se od nervoze zbog nekog sitnog problema...bila sretna kad me on pogledao....bila tužna kad me niti primjetio nije....ali.......
promijenilo se...više nije isto i kad preduboko u neko sranje upadneš niije dovoljno bježati...jer uvijek na posljendjoj destinaciji naiđeš na samoga sebe..
.napisala sam pricu ..i objavit cu je ali ne jos....trenutno su tri sata ujutro pa mi se neda
____Luis Royo..moj uzor____
evo priče::: (posvećena jednoj dvojici poznanika)
I dio
Postao je kraj. Rodio se iz toliko boli. Nebo nije moglo a da ne plače, oblaci nisu mmogli a da ne budu tako tužni. Sve je zamrlo za jednim životom. Njezinim je očima zavladala tama, a groblje postalo njezin dom. Tu ga je mogla susretati, osjećati ga. Uvijek je mogla trpjeti bol, pravila se hladna...tražila izlaz. Ali ovoga puta i bol je izgubila svoj smisao.
Hladno je. Previše hladno za ništa. Cijeli razred, roditelji, prijatelji, rođaci, svećenik....svi stoje. Oplakuju njegov život, njegov nepostojeći osmijeh. Roditelji slomljeni pod veom vječne sijete.Na prvi pogled hrabro izdržavaju radoznale poglede, ali jednostavno umiru. Neki samo plaču iako im on nije ništa značio. Tmurna lica opraštaju se od njegova lika. Bezbojna, hladna..nekad tkao liepa lika. Svi čekaju da se pojavi ona. Ali nje nema. Nema snage pogledati smrti u oči. Nema snage više se ikada osmijehnuti. Možda su ovih 7 mjeseci bila samo jedna neostvarena noć. Ništavilo oronilo je njezinim duhom. Čekali su je. No nje nije bilo. Željeli su vidjeti taj uvenjeni život nad njegovim slomljinim likom....osjetiti patnju koja je ubila njezino ssrce...uvidjeti njezinu bol. Znalo se da njihova je ljubav vječna.....znalo se da ona vene....i ubija mržnju u sebi.
Nisu mogli čekati. Anđeli vapili su njegovo ime. Njegovo su tijelo položili u rijeku zaborava. Tad se pojavila ona. Uspijela je sakupiti snagu da ga po posljednji put zagrli...pogleda...vječno odrekne. Bila je to takva umorna pjesma života...tako iscrpljena priča.
Svi su izgledali iznenađeno...očekivali su njezin lom. Tome su se nadali. Ona je znala što žele...i zato je došla samo da ga još jednom poljubi..i onda joj ga otrgnu anđeli zaborava...Osijetila je svoju stvarnost a njegovu kako umire. Nije željela to dopustiti....toga se i najviše bojala. Nitko joj nije mogao pomoći i nitko nije pokušavao. Puštena je da trune. Trune kao što je trunuo i on. Suze stopile su se sa nebeskim suzama.
Odjednom, samo postao je kraj.
Voljela ga je ljubavlju kakvu svijet još vidio nije. Voljela ga je iako mu to nikada priznala nije. Voljeal ga je prokletstvom. Umro je životom smrtnika a rodio se kao anđeo. I ostali su zauvijek odvojeni.
II dio
Sedam mjeseci.....svaki dan posjećivala ga je.Trudila se da ga oraspoloži, da mu pomogne pretrpjeti te teške trenutke. Znali su da bolest jača i da će ih odvojiti ali nije ga mogla pustiti samog.Svaki udisaj bio je značajan. Sve šta se dogodilo izgorjelo je u uspomenu. Nije željela ispuštat pogled sa njegovih očiju. Tražila je način da ga spasi. Bilo je bezuspješno. Ali nije mogla ni željela popuštati. Voljela ga je svakim svojim osjećajem.
Bolest uništila mu je nadu. Patio je gledajući je kako se trudi. Boljelo je više od svega pustiti je samu, pustiti je da uvene nakon što on ode jednom ali zauvijek. Svaki njezin osmijeh bolio je prokletstvom. Mrzio je što tako voli. Uvijek joj je pokušavao pokazati kako je liepa i jedinstvena...Objasniti koliko je posebna, jer ona to nije shvaćala. Znao je da ga ona voli. Znao, ali nije želio.
Ona postala je ništa bez njega. Droga bila joj je jedina zamjena. Nedovoljno dobra ali učinkovita.Groblje kao drugi dom. Željela je iskopati rupu u svom srcu i ispuniti ga mržnjom.Uspijela je. Postala je blijeda i krhka. Nadala se njegovom zagrljaju. Ta ju je nada dovela do posljednjeg udisaja. Ta ju je nada ubila. H je zavladao njezinim životom. Smrt je postala utjeha. Uništila se. Vjerujem da se uništila. Umrla je sama. Bez da je itko patio na nju. Umrla je bez ljubavi ....sretna.
Očekivala je da će ga susresti.
Izgorijela je za to.
No rečeno je.:"...i ostali su zauvijek odvojeni."
Post je objavljen 08.01.2009. u 01:58 sati.