… ili možda da umjesto međunarodnih stavim međunožnih???
Neću na Babin kuk. Neću na fejsbuk. Fejsov buk. Ta novootkrivena moderna današnjih tokova civilizacije. Taj svemogući alat preko kojeg se mogu primati medeki. Balončeki (radije bih da mi se dadne koji baloner; ili da si guram raznobojna sočiva u oči). Srčeka. Paketići. Cvećke. Zvečke. Praćke. Packe. Tačke. Mačke. Spačke. Kvačice. Razmjenjivati i pokazivati gle-me-mama fotografije crno bijele i u boji. Gdje se valjda može elegantno razglabati o minuetima te stancama povijesnih i sadašnjih poetskih dasa. Razmjenjivati šablone (da su barem Šabani!) za goblene. Te još sijaset drugih stvari. U stvari to me sve sekira. Jer samim time neimanjem nisam kul. Nisam u kul-t-nim kul(t)-oarima kul-ture. Više sam nekako kul-topijska. Kul i ja pozdravljamo se još samo preko odvjetnika.
Neću da me se virtualno dira štapom. Jer sam staromodna morozna spužva. I imam madež u obliku slova Z ispod lijevog rebra. I imam veliki nos iz profila. I na slikama ispadam ko da imadem razdreljene oči i ko da zubima sjekutićima žvačem aute marke Zastava Stojadin za doručak. I ne želim znat što je sa Štefom iz petog ce koji je sad samostalni obrtnik za brave i ključaonice.
Jer ne volim sve što vole mladi nego stari. Jer sam indiferentna i latentna i svakakva još na entu –entna. Jer mrzim razglabat. I jer se mrzim družit. I jer sam sva opako naopaka I ljevoruka. I zato jer kad ne mogu zaspat snivam o priči sa Perom i Perom (genitiv; inače, Pera i Pero u nominativu) kojoj ću se smijati samo ja jer Pera drži dvije kokoši zvane Stojadin i Ferrari, a periodički sanja da jednom obljubi i precjednika zadruge Ljubana (parcijalni hommage Slavku Štimcu i Vlaku u snijegu). I jer vollim sintetičku Vartex ćebad. I jer volim Dejvovu televiziju i Lorrie Moore.
Balončeke po želji bušim noktom ili gazim gazimetrom. I nemoj da se netko počne slagat sa mnom. Bušim ga odmah.
Ko ‘oće njemu trulo voće.
Post je objavljen 07.01.2009. u 23:33 sati.