Postoji ljubav prema Bogu, ljudima i sebi. Ljubav prema ljudskom biću je kada mu želimo i činimo dobro, kada se zauzimamo za njegovu/njezinu dobrobit, kada želimo usrećiti tu osobu.
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. (1 Kor 13, 4-8).
Plodovi ljubavi su: zadovoljstvo, radost, mir u duši, ispunjenost, sreća, zajedništvo itd.
Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. (Gal 5, 22-23).
Požuda je želja i djelovanje s ciljem sebičnog zadovoljenja svojih seksualnih prohtjeva i hirova (može biti i neseksualna, npr požuda za novcem, slavom ili političkom moći). Požuda je uskogrudna, nepristojna je, traži svoje, podla je, izokreće istinu, okrenuta je sebi, a ne drugome. Ne obazire se na Boga i ljude. Da dođe do cilja, neće se ustručavati činiti zlo, razarati, lagati, varati, manipulirati.
Plodovi požude su: nezadovoljstvo i želja za još (nikada nije dovoljno), očaj, nemir, lijenost, glavobolja, depresija.
A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. (Gal 5, 19-22).
Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. (1 Iv 2, 16-17)
Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše. (1 Pt 2, 11).
Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. (Jak 1, 13-15).
To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka. (Jd 0,6)
Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. (Tit 2, 11-14)
Postoje dva puta
Jedan je kada mladić traži normalnu, dragu, poštenu djevojku s kojom će pokušati zajedno izgraditi normalan, zdrav odnos pun ljubavi, iskrenosti i zajedništva. Njemu će biti cilj, da nju usreći, da ona bude sretna i zadovoljna. Tada će to sve biti i on. Oboje će se osjećati voljeno, imat će u mir u dušama, bit će radosni, zadovoljni i sretni zajedno.
Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. (Pj 8,7)
Drugi je put, kada mladić traži djevojku s ciljem, da usreći sebe, a za nju ga nije briga. On želi s njom doživjeti što je moguće veći užitak, a da budu što manje žrtve i posljedice. Zanima ga prvenstveno njeno tijelo i neće mu biti problem ni varati, manipulirati, pričati bajke samo, da što prije bude s njom u krevetu. Očekuje u spolnom odnosu ispunjenje i sreću, a nakon što se spolni odnos dogodi, osjeća se prazan, jadan i na psihičkom planu nije dobio što je priželjkivao. Požuda puno obećava, malo daje, sve uzima. Napušta djevojku, ne želi je više ni vidjeti ni ćuti i sve to ponavlja s nekom novom djevojkom i opet doživljava isto i biva sve jadniji, očajniji, misli kako ne postoji ljubav, kako su sve žene iste, ništa mu se ne da raditi, nema volje, nema snage, depresivan je. Vrti se u zatvorenom krugu.
U požudu pripada i samozadovoljavanje, gledanje pornografije, želja za perverzijama, preljubi, prevare, a najgori oblik požude je silovanje.
Mene sve boli, mene duša boli,
ja ništa nemam, što me ne bi bolilo,
komadić puta, koga nije polilo,
kraljevstvo suza, zaplakanih doli.
Mene boli i odviše..ja se
ne sjećam više, da sam bio sretan,
pod nujnim nebom ja sam - sam i sjetan
i znadem samo da se dani gase..
(Đuro Sudeta)
U mojoj glavi noć je, crna noć
I ta noć je puna aveti;
U mom mozgu jedna misao drugu rađa,
I jedna drugu trga ko divlje životinje.
Vrije krv moga srca koje grozničavo kuca
Kao kleta kuga u kotlu vještice.
Moja fantazija gori kao meteor
Juri po svijetu i nosi me za sobom.
Sustanar je moj očaj
Ludilo susjed je moj.
(Sandor Petoefi)
I koji su to što sve drzovito niječu ?...
Koji su razasuli svoju mladost
Ili bijednici u duši, snagom srca
I uma slabi, a ćudoredno propali.
Svijet im je, i život vlastite duše:
Istina je za njih samo raspoloženje.
Sumnjaju, pljuju na svijet,
Jer ogledalo njihove duše krivu pokazuje sliku.
Njihov je život skup orgija,
Živinski se kaljaju u blatu,
A i tebe uvjerit bi htjeli,
Da grijeh i krepost, lijepo i ružno jednako je.
Rođenom slijepcu danje svijetlo
I noćna tama jednako lažu,
Vjerovat u nešto lijepo neće nikad oni
čijim se srcem valja rijeka muteži i kaljuže.
(Gyula Reviczky)
Strasti je nadošla patnja.
Omamnom bludu teška, tamna briga.
Mamurnoj magli jasna svijest,
Koja nam nožem srce pretražuje.
Jao, za sve sam platio kamate teške
Za višak naslade od običnog dana.
Težnja što grize stisnula se u me,
na plamenu sam spalio svoje srce.
Mjere ni u čemu držao nisam,
Dosta mi nikad bilo nije,
Uživo sam, strastveno, požudno i slijepo
Štogod su mi prilike ponudile.
Opaki lihvar je bio. Jao kako je teško,
Mučno sad platiti dug!
Ledim se pred sviješću kad
Reći ću jednoć primoran: nema više! ne mogu platiti!
(Gyula Reviczky)
Rješenje je pokora, prekinuti požudu, pokajati se za grijehe, ispovijediti se, nadoknaditi štetu i od sada težiti prema ljubavi, usrećiti drugoga, biti iskren i pošten, tražiti ispunjenje i radost u iskrenoj i zreloj ljubavi. Ako se opet padne, opet se dići i činiti dobro.
Maljem me po čelu
Udarila zmija,
Stojeć mi na vratu
Sotonski se smije.
Pa mi prsa steže,
Prašinom me valja,
Guši me kao nekad
Laokona zmija.
Bijesno viče: gmiži,
Strvinom se hrani,
Budi ko i drugi,
Nasiti se praha.
A ja sin sam sunca,
A ja brat sam zvijezda,
Gutat zemlju neću
Do svog zadnjeg daha.
(I. Poljak)
Gdje je nestao čovjek,
gdje se skrivao on,
iz vagona godina
na tračnice ispao.
Gleda gdje su znakovi,
kojim putem krenuti
može li tko reći
gdje je put ka sreći.
Samo živi samo budi,
svi odgovori doći će sami,
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami.
Kakva je to istina,
kad s druge strane je laž.
Izvrnute vrijednosti
strah, samo strah.
Neostvareni snovi
radiš ono što ne voliš;
ali mogu ti reći
gdje je put ka sreći.
Samo živi samo budi,
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami.
Kako dugo će postojati
kako dugo će nestajati,
želje, potrebe, osjećaji
koji koče i pokreću
tebe, mene sve to vrijeme
srca tvrda k'o kamenje.
Da mogu ti reći
pokazat put ka sreći.
Samo živi, samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami.
(Goran Bare)
Budi gospodar svoje volje i sluga svoje savjesti! (M v. Ebner)
Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! (1 Pt 4,8).
Sve vaše neka bude u ljubavi! (1 Kor 16, 14).
To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama. (Rim 13, 11-14).